OTOČAC – Što se tiče hrvatskoga jezika, jučer je bila velika obljetnica – 23. listopada 1847. godine kada je Ivan Kukuljević Sakcinski na posljednjemu staleškom zasjedanju Hrvatskog sabora održao vatreni govor nakon kojega je Sabor proglasio hrvatski jezik službenim u javnoj uporabi. A kojim se jezikom do tada govorilo u Hrvatskom saboru? Latinskim.
Evo što je tom prigodom kazao Sakcinski: - Mi smo malo Latini, malo Nemci, malo Taliani malo Magjari i malo Slavjani a ukupno (iskreno govoreći) nismo baš ništa! Martvi jezik rimski, a živi magjarski, nemački i latinski – to su naši tutori, živi nam groze, martvi darži nas za garlo, duši nas, i nemoćne nas vodi i predaje živima u ruke. Sada imamo još toliko sile u nami suprotstaviti se martvomu, za mala nećemo moći nadvladati žive, ako se čvarsto na naše noge ne stavimo, to jest, ako naš jezik u domovini neutvardimo i njega vladajućim neučinimo. Susedi naši, osobito Magjari, neće već odstupljivati od svojega jezika, i iz priateljstva i uljudnosti prema nas ili iz drugoga kakvoga uzroka, neće ga zaista zamenjivati s ikojim drugim najmanje martvim, nu to i potrebovati hoteti od njih, bi značilo toliko: kao orlu hoteti svezati krila, da k nebu nepoleti; njihova stalnost i jedinost u jeziku nadvladati će zaisto našu nestalnost, neslogu i mešariu....
Sve se to dogodilo prije revolucionarne 1848. godine, nije to nimalo slučajno već je plod diplomatske i političke borbe zastupnika u Hrvatskom saboru i u zajedničkomu hrvatsko-ugarskom saboru tijekom pola stoljeća. Toliko je ta borba za hrvatski jezik trajala.
Rekli bismo, i još uvijek traje.
M. Kranjčević
PRINT
