Bivši predsjednik Ivo Josipović u izjavi za Novi list dotakao se pogubljenih svećenika na Širokom Brijegu sa čime se među ostalim povezuje i postrojba kojom je upravljao njegov otac Ante.
“Fratri sa Širokog Brijega bili su legitiman vojni cilj”, rekao je Josipović koji je po svemu sudeći nastojao ovom retorikom opravdati smaknuće 66-ero svećenika koje su pogubili komunisti.
Podsjetimo, kako je naš portal ranije pisao svjedoci vremena, kojima pamćenje seže u doba kada je Ante Josipović, otac bivšeg predsjednika Ive Josipovića provodio svoje viđenje nove pravednosti, sve su sablasniji. Svjedočanstvo o njemu sličnima iznio je svojevremeno Hrvatski list donoseći priču bivšeg oficira JNA Marka Protića, koji pak kazuje – “nije mi žao što smo ubijali fratre hicima u leđa”.
Oficir koji je u to doba živio na zagrebačkom Voltinom naselju priznaje da je kažnjen opomenom zbog ubojstva fratara u Bugojnu 1944. godine. A zbog likvidacija se nije pokajao jer je čuo da su svećenici surađivali s Gestapom. Zanimljivo, dotični zločinac za svoja zlodjela nikada nije odgovarao, baš kao niti mnogi drugi akteri toga vremena. Primjera radi, Ustavni sud nedavno je oslobodio Josipa Boljkovca, a Hrvatska je još uvijek jedina tranzicijska zemlja koja do danas nije osudila niti jednog komunističkog i partizanskog zločinca. Ne treba to previše čuditi kada se zna da ti i takvi likovi i danas uživaju političko društvenu zaštitu koju predvodi počasni antifašist Stipe Mesić, ali i Ivan Fumić, Ivo Josipović, Vesna i Zoran Pusić, Milorad Pupovac, Anto Nobilo i slični.
U skladu s time Protić, ubojica fratara, unatoč dokazima nije postao predmetom istrage premda je spomenuti medij objavio čak dva pisma, jedno žrtve, a drugo njegovo. Tim pismima dokazuje se da je zločin počinjen, a prema tim dokazima on je pucao u leđa dvama nenaoružanim fratrima u rujnu 1944. godine u Bugojnu. Župnika je ubio prvim metkom, dok je drugi teško ranjen, a kasnije i spašen. Pronađeno je i pismo svećenika koje, osim što detaljno opisuje taj zločin otkriva kako su i drugoj prilici partizani gnjusno ubijali bolesnike u krevetima kirurškog odjela u Travniku. Partizansko strijeljanje s leđa fratara opisao je 1949. godine u Rijeci sudionik izvršitelj bivši kapetan JNA Protić, na četiri stranice naglašavajući da je izvršavao partijske zadatke. Taj umirovljeni oficir JNA s činom potpukovnika biva zaposlen na Odjelu narodne obrane u Trešnjevci do 1990. godine te je jedan od rijetkih preživjelih iz pobjedničke partizanske klaonice u Bugojnu i Travniku. Kada je kažnjen partijskom opomenom radi likvidacije dvojice fratara, jer nije dobro organizirao kako fratre treba likvidirati, doslovno je zapisao vlastoručno:
“Kažnjen sam partijskom opomenom 10. 9. 1944. radi likvidacije (ubistva) dvojice fratara u Bugojnu 1944. prilikom oslobođenja grada. Kažnjeni smo ja i moj komandir čete Lončar Jovo radi toga što nismo dovoljno organizirali kako treba fratre likvidirati. Kazna je na mene pravilno djelovala i uvidio sam, da sam kao partijski rukovodilac slabo organizirao likvidaciju ovih narodnih neprijatelja, koji su još tada uživali izvjesnu simpatiju religiozno zaostalog sloja naroda.”
(…)
Dnevno.hr
PRINT
