”Ta znanstvena istraživanja produbljuju uvide u te događaje, ali ne mijenjaju bitno osnovne činjenice oko Dana ustanka. Dan 27. srpnja i dalje ostaje Dan ustanka. U Brezovici je osnovan prvi partizanski odred, ali ustanak se doista dogodio 27. srpnja potaknut ustaškim zločinima od 1. srpnja nadalje u Lici i na širim prostorima, te otvaranjem gospićkog sustava logora Gospić, Jadovno i Pag, u koje su deportirane tisuće ljudi”, objasnio je Goldstein te nastavio:
”Istina je da je došlo do represalije ustanika, koji tada još nisu bili partizani, a ni četnici u pravom smislu riječi, jer se njihova diferencijacija kasnije dogodila. Međutim, te represalije su poznate u historiografiji, o njima su pisali partizanski komandanti kao Gojko Polovina. Znalo se da je došlo do osvetničkih akcija u kojima su stradali civili, u Boričevcu, Brotnji, a najviše početkom rujna u Kulen Vakufu, dodaje Goldstein, napominjući da se o tome »ili saznavalo iščitavanjem između redaka ili gotovo nikako«.
Nova atmosfera nakon 1990. otvorila je mogućnosti da se i o tim zločinima govori na pravi način, ali se, nažalost, u nekim situacijama klatno pomaknulo na posve drugi stranu. Danas možemo rezimirati – ključne ocjene oko toga datuma nisu se promijenile”, drži Goldstein nadalje. Po njemu, ustanak u Srbu nisu organizirali ni vodili četnici, premda su neki njihove pristaše u njemu marginalno sudjelovale, ili počinile zločine, ustanak je bio simbioza životne ugroženosti srpskog stanovništva, kojemu je prijetio ustaški genocid i energične revolucionarnosti organiziranih komunista i njihovih sljedbenika.
”U krajnjoj liniji, možemo to usporediti s Olujom 1995. godine. U Oluji je bilo zločina, dogodile su se osvetničke akcije u kojima je stradalo oko 600 civila. To nitko pametan ne može negirati i to je sramota koja se nije smjela dogoditi. No, to ne mijena bitno osnovnu ocjenu Oluje: Hrvatska je bila napadnuta i imala se pravo osloboditi”, zaključuje Goldstein.
Dnevno.hr
PRINT
