Bivša ministrica obrazovanja u Vladi Republike Hrvatske Ljilja Vokić u nedjelju je bila gošća Dnevnika N1 . Komentirala je pregovore sindikata s ministricom obrazovanje Blaženkom Divjak, kao i novu kurikulnu reformu, vjeronauk u školama, intoniranju hrvatske himne i kvaliteti obrazovanja u Hrvatskoj.
(…)
Na tragu toga, osim štrajka, potpuno je izgledno da od ponedjeljka imamo novu obrazovnu reformu u većini hrvatskih škola. Kakva je to zapravo reforma? Kako je vi možete ocijeniti?
Vi ste vrlo dobro postavili pitanje, kakva je to zapravo reforma. Unatoč svojim godinama i iskustvu u radu u školi, mislim da to nije neka specijalna reforma, osim što će tableti zamijeniti udžbenike. Ja ne znam tko bi mogao kroz par edukacija promijeniti svoj stav, svoje obrazovanje, svoj pristup nastavi… Stalno se govori da će biti sad neki novi pristup nastavi. Pa bilo je, ja ću evo sad spomenuti jednu školu u Bjelovaru u kojoj je kolega prije 20 godina uveo određene inovacije i tražio dopuštenje i recimo dobio je to dopuštenje. Nije to neka novina koja se sada uvodi da bi nastavnici trebali biti kreativni. Pa to se podrazumijeva.
Ako si nastavnik i ako si u razredu, ti u svakoj učionici nemaš iste učenike. Nastavnik ima različite učenike i normalno da će svojom sposobnošću, svojom inovativnošću i svojom kreativnošću približiti se tim učenicima i od njih izvući maksimum. Za to ne treba nikakva teorija i nikakva kurikularna reforma.
Ne vidim smisao sintagme Škola za život. Za što smo mi išli u školu? Za što je ministrica išla u školu? Je li njena škola njoj služila za život? Je li svima nama škola služila za život? Zar naši učenici po svijetu ne osvajaju nagrade? Dolaze s osvojenim zlatom, srebrom, u najmanju ruku s brončanom medaljom. Dakle, ti učenici su to naučili u ovoj državi, u ovoj školi.
Našu školu ne treba pretjerano reformirati i nikakve egzibicije – ja to zovem egzibicije s tabletima jer su sve zemlje poput Francuske, Australije, zapravo, a neke nikad nisu ni dale tablet u razred. Francuska je recimo prošle godine zabranila tablete. Ne smije se ni mobitel donijeti u školu, Australija već prije. Dakle, oni su isprobali, a zašto bismo mi sada probali ako je netko probao, zašto mi to ne bismo primijenili?
Ne vidim razloga zašto bismo djeci davali tablete kad oni moraju razmišljati svojim mozgom. Ako im damo sve na dlanu, što ćemo mi dobiti! S oproštenjem, idiote, a ne normalne ljude koji će znati svojom glavom razmišljati i koji će se znati suočiti s problemom. Koji ne će kliknut da riješe svoj problem. Ne, nego oni moraju riješiti.
Da se razumijemo, nisam protiv nove suvremene tehnologije, ali joj ne trebamo robovati. Nitko nije, niti će za kurikulnu reformu netko odgovarati.
Maxportal.hr
PRINT
