Koga ili što u svojim javnim nastupima zapravo zastupa Milorad Pupovac? Srpsku nacionalnu manjinu? Ili vladajuću koaliciju? Ili nekog međunarodnog subjekta? Državu? Transnacionalnu strukturu? Mrežu? Labrador? Duboku državu? Socijalističku internacionalu? EPP? Na unutarnjem političkom planu Pupovac se uz pomoć HDZ-a afirmirao ne samo u najvažnijega „društvenopolitičkog“ arbitra opće prakse, već i glasnogovornika hadezeove vladajuće koalicije, a u nekim segmentima i glasnogovornika Plenkovića osobno („suho zlato“, M. Pupovac) i samog HDZ-a. Primjerice, ono što Plenković i HDZ zbog daljnjega gubitka glasova i vjerodostojnosti ne može ili ne smije odgovoriti Penavi, vrlo dobro odrađuje Pupovac. To je na djelu ta hrvatsko-srpska koalicijska sinergija. Od nje trpi država i nacija, mentalno zdravlje i budućnosna perspektiva, a u ovom trenutku ponajviše predsjednička kandidatkinja HDZ-a, jer je postalo bjelodanim kako je glas za nju, glas za spas Plenkovića u HDZ-u, a glas za spašenoga Plenkovića siguran je glas za daljnje arbitriranje Pupovca.
U mogućem novom dijeljenju karata na Balkanu, a to vrijeme sigurno dolazi, Hrvatska s Pupovcem i Plenkovićem na čelu ne može ostati stabilnom. Naime, Pupovac nedvojbeno gura i promiče politiku Beograda, Plenković politiku Bruxellesa. Biti u takvom raskoraku znači biti nacionalno nestabilnim. Pravo je pitanje gdje je tu politika Zagreba, ako uopće postoji tko ju danas definira.
Na temelju povijesnog iskustva znamo što Pupovac hoće
Najnoviji Pupovčevi glasnogovornički biseri glase: „Ja ne kritiziram ovo što radi gospodin vukovarski gradonačelnik, samo izražavam najdublju brigu što će se događati s ovom zemljom, ne što će se događati sa Srbima u Hrvatskoj i ćirilicom. Znamo što je cilj, cilj je do sljedećeg popisa stanovništva da ništa ne bude od ćirilice, razvuci, rastegni da ne bude i da ih u međuvremenu što više ode. Drugi je cilj vladati Hrvatskom na temelju antisrpstva, to je smisao, dočepati se vlasti i vladati njome. Određivati kako će raditi sudovi, DORH, kako će se poštovati Ustav. Vi ocijenite što je to. Vi nađite historijsko iskustvo s kojim to možete usporediti, ja ga znam“.
Takvim se muljanjima mora parirati. Redom:
1. Unatoč svim negativnim povijesnim iskustvima „ova zemlja“ je Hrvatska.
2. U njoj postoji srpska nacionalna manjina, a ne „Srbi u Hrvatskoj“.
3. Ćirilica je uz latinicu službeno pismo Republike Srbije, u Hrvatskoj je službeno pismo latinica, tko to ne uvažava taj ne poštuje Ustav, pa bila to i ova ili ona vlada, domaća ili inozemna.
4. Prvotni je srbijanski cilj vladati Hrvatskom, i to kao jedan od dva suverena naroda s pravom teritorijalnog odcjepljenja, kako pokazuje povijesno iskustvo vladati na temelju protuhrvatstva, dakle, dočepati se vlasti na bilo koji način pa i diskriminacijom većine, onako kako se vlasti dočepao Pupovac i kako vlada kroz inkluzivnu vladajuću koaliciju na izborima nikad nepotvrđenu.
5. Vladati, dakle, tako da u bitnome određuje kako će raditi državne ustanove i pritom osuditi svakoga drugoga tko pomisli osvojiti vlast u stranci ili državi, dakle, političke neistomišljenike.
6. Ocjenjujem na temelju povijesnog iskustva, da je takvo vladanje državom Hrvatskom po mjeri Republike srpske Krajine i Republike Srbije, te da je u suprotnosti spram volje i težnja hrvatskoga naroda. I Ustava, dakako.
(…)
Kamenjar.com
PRINT
