Jozo Ribičić na fejsu se pita može li luđe? Piše Jozo: "Danas će predstavnici branitelja SDSS-a, u društvu branitelja HDZ-a, pustiti vijence u Dunav". Odgovor je: na žalost, može! Danka Dražina podsjeća: "Onda su 'bacali cveće' na tenkove koji su odlazili ubijati u Vukovar. Danas 'bacaju cveće' na one koji su poginuli ubijajući u Vukovaru. Možete li zamisliti da Židovi 'bacaju cveće' za njemačke vojnike i civile poginule u Drugom svjetskom ratu?" "What Meghan wants, Meghan gets", rekli bi Englezi.
No, ima i ohrabrujućih vijesti. Neposredno prije 18. studenoga čitam da će i srpski civili dobiti odštetu za štetu koju su "pretrpjeli" u Domovinskom ratu. Hvala Bogu zaslužili su! Kak' bi rekli Zagorci: kaj je je... Čim je pao Ilok i cvijećem okićeni tenkovi krenuli na Vukovar, srpski civili su ogorčeno "protestovali" zbog agresije, ubijanja i protjerivanja njihovih "komšija" hrvatske nacionalnosti. Uostalom, i podunavske Švabe, koje su komunisti nakon svibnja 1945. protjerali iz istočne Srbije i Hrvatske, dobili su satisfakciju za štetu koju su tijekom rata pretrpjeli. Ne puno, ali simbolično... Metak od devet milimetara, u zatiljak.
Moramo li se pomiriti s "novo-pomirenjem?" Profesor Palić iz Osijeka je blago začuđen: "Hrvatska je, na žalost, jedina država u Europi i šire u kojoj je u javnom prostoru potpuno normalno korištenje obilježja koja su isticali oni koji su u Domovinskom ratu ubijali i rušili našu zemlju. Zašto ni jedna parlamentarna politička stranka u Hrvatskom saboru nije predložila donošenje zakona kojim bi se isticanje četničkih obilježja i zvijezde petokrake reguliralo na način koji pokazuje vrijednosti na kojima su nastale?" E, moj profesore, tko će se baviti tim efemernim stvarima. Mi sada bijemo "istorijsku" bitku protiv ZDS-a, to je majka svih bitaka u kojoj su "angažovani najbolji od najboljih" Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk, Goran Gerovac, Ante Tomić, Jurica Pavičić, Miljenko Jergović, Igor Mandić, Denis Romac, Ivanka Toma, Tomislav Krasnec, Renata Rašović... Postoji jedna dugačka peta kolona.
Gledam kolonu sjećanja i razmišljam kako je ovo vrijeme žalosti, ali i ponosa... Oba osjećaja su se, snažno se kao šumski požar, razbuktali u narodu što se više približavao 18. studeni. Međutim, naša politika i lijevi mediji upozoravaju kako treba zadržati u svemu tome i malo racionalnosti. Ili, kako bi u Jugi rekli, "budnosti". Novi im je cilj upozoriti "naprednu javnost" na, recimo, Ivana Penavu koji stalno govori o ratnim strahotama Vukovara za koje većinom nitko u Hrvatskoj nije bio procesuiran dok počinitelji slobodno šeću Vukovarom i čak sudjeluju u vlasti.
Dolaze lokalni izbori, emocije oko Dana sjećanja će se slegnuti, a Penava je još uvijek gradonačelnik Vukovara. Tu vladajući znaju da treba mobilizirati najbolje među njima. Boris Vlašić, onako komunjarski senzibilno, upozorava: "Ivan Penava bi morao biti svjestan da su u Vukovaru i Srbi ubijani samo zato što su Srbi".
Možda jugo-Boris misli da bi Vukovar manje nastradao da su svi, i Srbi i Hrvati, ubijali samo Hrvate? Trideset devetore djece ubijeno je u 87 dana opsade Vukovara. Mnogi metkom u glavu. Jesu li djeca bila pitana što su po nacionalnosti? Ubijana su, a zna se da ih nisu likvidirali Hrvati već oni koji su došli na cvijećem okićenim tenkovima.
Naravno, cilj ovih "specijalaca" je kristalno jasan. Izjednačavanje zločina. I agresor i žrtva su isti. Svi su bili ubijani. Da, ali tko je sve to započeo i s kojim motivom te kolike su žrtve pale na svakoj strani? Odgovori na ta pitanja nisu irelevantni već presudni za pravilan odnos prema Domovinskom ratu. Kolektivno srpsko klanje izjednačiti s individualnim ekscesima branitelja? To mogu samo poremećeni umovi ili graditelji neke nove Juge. Dok za masovni zločin u Bogdanovcima i Škabrnji nitko nije odgovarao dotle su Merčepu za njegove zločine posvećene stranice i stranice tekstova iako je bio osuđen samo po zapovjednoj odgovornosti, jer nije spriječio druge da ih ne čine.
Sad kad nema Merčepa, lijeva medijska falanga ima novi cilj: "S vođama poput Penave Vukovar će zauvijek ostati zarobljen u 1991.". Tako misli Renata Rašović. Slažem se.
Što prije Željko Sabo, neki HDZ-ov poltron ili Predrag Matić (legendarni mobilizirani "dragovoljac") dođu na vlast, Vukovar će odmah izaći iz "zarobljeništva", ćirilica će se vratiti, a Ovčara će postati "spomen" obilježje svih žrtava - srpskih i hrvatskih. Ni drugi Memorandum SANU ne bi predvidio perverzniju taktiku relativizacije krivnje. Pitam se, ne što o tome misli politička vrhuška HDZ-a, jer to svakodnevno čujemo i vidimo. Pitam se kamo je nestao vapaj savjesti mnogobrojnog HDZ-ovog članstva da to sve mirno gleda i prešutno odobrava? Čak i u jugo vremena, kad su položaj, karijera i egzistencija ovisili o partijskom članstvu, većina ljudi nije htjela u partiju. Danas većina ljudi nema čak ni toliko hrabrosti da javno kaže što misli. Žalosno!
(…)
Z. Hodak/Direktno.hr
PRINT
