OTOČAC - Za sutra je sazvana elektronička 2. sjednica Županijske skupštine Ličko-senjske županije u novom sazivu. Bogat joj je dnevni red, čak 20 točaka. A među tim točkama krije se i 9. točka pod nazivom „Donošenje odluke o dopuni Odluke o izradi X. Izmjena i dopuna Prostornog plana Ličko-senjske županije”. Za one koji nisu u fahu naslov puno ne govori, a kada se razgrne celofan, onda je vidljivo da se sutra odlučuje o dugoročnoj sudbini rijeke Gacke.
U toj dopuni odluke radi se o uvrštavanju u prostorno-plansku dokumentaciju HEP-ovih dalekovoda za koje HEP ima provedene studije i dio projektne dokumentacije. Tu se ne krije baš nikakva opasnost, no vrag je u nastavku. Uz dalekovode se na domišljat i nimalo iskren način u prostorno plansku dokumentaciju ubacuje rijeka Gacka, odnosno želja „nestašne djece“ da se na fin način dokopaju njenih izvora. Ta inicijativa je započela bez ijednog popratnog dokumenta, bez studije utjecaja na okoliš, bez projektne dokumentacije, a bome i bez propitivanja interesa Ličko-senjske županije. Kako lijepo u skupštinskim materijalima piše, izmjenu županijskog prostornog plana inicirali su Grad Senj i Grad Novalja, a po zahtjevima investitora HOPS d.o.o. Zagreb i Vodovoda Hrvatsko primorje – južni ogranak d.o.o. iz Senja (crno na bijelo piše). I to su tražili samo tako, ćefnulo im se, napisali ljudi pismo. Također u materijalima 9. točke dnevnog reda lijepo piše da je cilj izmjene županijskog prostornog plana „utvrđivanje mogućnosti sustava vodoopskrbe Hrvatskog primorja i otoka od rijeke Gacke do uređaja Hrmotine. Ako laže koza, ne lažu dokumenti.
Postavlja se opravdano pitanje je li ovom točkom dnevnog reda „promašen ceo fudbal“? Naime, sadašnjim snabdijevanjem kroz Južni vodovod 75 posto voda rijeka Like i Gacke (sada bježe od rijeke Like kao vrag od tamnjana, zašto?) distribuira se van Ličko-senjske županije, najvećim dijelom u Primorsko-goransku županiju (Grad Rab, Općina Lopar), a manjim dijelom i u Zadarsku županiju (Općina Kolan, Grad Pag, Općina Povljana). I to tako već desetljećima, bez ikakve naknade, samo da se zna. Ovom intervencijom u županijski prostorni plan postavlja se opravdano pitanje što time dobiva Ličko-senjska županija? Druge županije, rekli smo i koje, će svakako dobiti veliko dobro „ni luk jele ni luk mirisale“. Na dar, još će država sve platiti. A na domicilnom području nastat će - nesaglediva šteta. Ali koga briga za domorodce, kome su oni bitni? Tako su mislili i postupali oni 1960. g. kada je počela gradnja sustava HE Senj, kada je 1965. isušeno dvije trećine toka rijeke Gacke (i rijeka Lika je dobila po repu), a ovi novi sada kane popiti i ostatak rijeke. Ono su bile „komunjare“, a tko su ovi, majke ti mile?
Pa kad je već riječ o izmjenama prostornog plana, opet se nameće pitanje koji je tu interes Ličko-senjske županije, jedne među siromašnijim hrvatskim županijama, da toliko brine i skrbi o zahvaćanju pitke vode na svom terenu i distribuciji a za potrebe Primorsko-goranke i Zadarske županije, županija koje su među najrazvijenijim županijama? Je li to „mazanje debeloj guski vrata“? Ovakvim postupkom sama županija značajno ograničava svoj daljnji razvoj, o čemu će također biti više riječi drugom prigodom, što će dovesti do daljnje depopulacije kontinentalnog dijela županije, a skrbi se i potiče daljnji turistički razvoj županija koje su među najrazvijenijim u Hrvatskoj. Nadasve zanimljivo kako siromašni tako zdušno brinu o bogatima, očito je riječ o nekom sindromu. Ili pak o nečem drugom? Pa kako nemamo te sreće, odnosno pameti, da ti neki drugi brinu o nama, misle o našem dobru, a nisu oni time opterećeni, misle samo o sebi. Ako ti je Bog dao prirodni resurs, a dao je, kako to da ti to nije blagoslov već prokletstvo i propast?
Postavlja se opravdano zdravorazumsko pitanje pa koji je onda interes Ličko-senjske županije i županijske skupštine da se tako olako odreče najvrjednijeg resursa što ga ima, a to je voda? I to čak i prije nego su provedene bilo kakve studije, mjerenja ili projekti koji bi definirali koliko vode ima i ima li je dovoljno najprije za županijski daljnji razvoj i prosperitet, a onda eventualno i za ostale? Nepromišljenim činom posve uništiti jednu rijeku, u 21. stoljeću? Jer to žele „nestašna djeca“, koja su, čini se, podmetnule i Hrvatskim vodama kukavičje jaje.
Ako je voda državni resurs, svi se kunu da jest, a ne samo lokalni odnosno županijski, onda o tome treba odlučivati Državni plan prostornog razvoja, kojega donosi Vlada RH, a županija i županijska skupština jedino i isključivo može i mora štititi svoje interese kroz sve ostalo tako i kroz zaštitu i očuvanje prirodnih resursa. A ovdje je, čini nam se, posve obratno, jedna županija brine o dobrobiti o drugim županijama a na svoju štetu. Kako to opravdati pred Bogom i svijetom? Navedenim redom i postupkom nije se išlo, na brzinu i utiho se nastoji progurati „voz kroz kukuruz“ i na kraju slavodobitno reći „pa gdje ste bili prije?“. Otrcani stari štos, već viđen i doživljen, tragično doživljen, 1965. g. doživljen. Koga su zmije ujedale i guštera se boji, naravno da se boji.
Ostaje nam za vidjeti koji je to interes županije za takvim koridorom kojim se atakira na Gacku, radi li se o čistom neznanju (ne vjerujemo), ne razmišljanju o dobrobiti za svoj kraj i za njegov razvoj (vjerujemo), a možda su u pitanju i neki drugi interesi koje će vrijeme tek iznjedriti. Sve pričice i obrazloženja kako je to samo početak, kako će se vidjeti, kako će se sagledati, kako će se razmotriti, kako će se … su samo pričice, za malu djecu. Stari ljudi su rekli jednu pametnu „što se curi obnoć obeća, ujutro ne vrijedi“. Što smo, oni koji obećavaju ili „cura“?
Ova tema vapi do Boga, nije dovoljno da bude udarna samo na nacionalnoj razini, mora postati tema kojom će se pozabaviti i - sama Europa. I zato nije lako biti sutra u koži članovima županijske Skupštine, nimalo nije. Ako dignu ruku protiv prirode i sebe samih, ostat će im imena vječno upamćena, ne po dobru.
I.B.
PRINT
