O nama    
Kontakt   
Oglašavanje   
Impresum   
Uvjeti korištenja   
Pošaljite nam vijest!
 
back
ISTRA IMMOBILIEN

INTELEKTUALCI, GDJE STE DA STE, HTIO BI DA ZNAM…

ISTRA IMMOBILIEN
1/1
INTELEKTUALCI, GDJE STE DA STE, HTIO BI DA ZNAM…
INTELEKTUALCI, GDJE STE DA STE, HTIO BI DA ZNAM…
Objavljeno: 20-09-2014

OTOČAC – Jesu li intelektualci kukavice? – kočio se nedavno veliki masni naslov u jednima dnevnima novinama koje se večerju krase. I da ne bi sve bilo posve uobičajeno, posegnuo je novinar (valjda i urednik) za propovjedi kardinala Bozanića u Mariji Bistrici, kojom je kardinal opleo po kukavičkim intelektualcima. Kardinal pita sebe i druge što je tome uzrok, zašto u najodsudnijim vremenima za domovinu i hrvatski narod intelektualci mukom šute. Zašto šute? Šute li? Ili od trica i kučina se njihov glas ne čuje? Zašto se snažnije ne uključe u javni život? Odgovore dijelom pronalazi u javnima medijima koji su nadzirani i neslobodni, dijelom zbog bojazni da zbog svog angažmana ne budu izvrgnuti ruglu, dijelom da je u pitanju nebriga (baš me briga!), a dijelom i zbog „prostrtoga stola u zemlji ropstva“, jezikom Biblije rečeno.

Doista je točno da se glas intelektualaca u Hrvatskoj relativno slabo čuje. Ili je pretih, ili je galama preglasna, ili glas takvih malo koga zanima. No, da bi se moglo govoriti o ovoj umnoj kategoriji ljudi, kojoj je imanentno promišljanje i propitivanje svega, valja definirati tko je to sve intelektualac. Jer u tu kategoriju rado se guraju, i ubrajaju, mnogi, od onih koji su posve neintelektualnoga habitusa, poluintelektualaca (ti su, vele, najopasniji), pa do onih koji to stvarno jesu. Možda je najjednostavnija i najrazumljivija definicija intelektualca velikoga francuskoga filozofa Jeana Paula Sartrea koji je rekao da je intelektualac onaj tko se bavi stvarima koje ga se ne tiču. Naravno da je ovaj mislilac ciljao na one umne snage koje zanimaju određene teme i sadržaji mimo njihova temeljna zvanja i obrazovanja (određena razina obrazovanja se podrazumijeva), mimo njihova egzistencijalna određenja, dakle na posve drugomu polju ljudske djelatnosti. Hoće Sartre reći da je intelektualac vrhunski liječnik koji se na pr. bavi glazbom, da je intelektualac slikar koji se bavi problematikom zaštite života, da je intelektualac geolog koji se bavi spisateljstvom, da ne nabrajamo dalje. Naravno da se Sartreova definicija ne smije pojmovno protumačiti i spustiti na one koji guraju svoj nos ondje gdje ne treba, što svakako pripada domeni malograđanštine.

Sada da se vratimo kardinalovom pozivu na snažniji angažman intelektualaca u javnom životu, hoće reći politici u najširem smislu njena bića. Kardinal zapravo kani reći da se široko polje javnog života prepustilo onima koji su od intelektualnosti jako daleko, potpunima (umišljenima) neintelektualcima i poluintelektualcima, koji vedre i oblače u hrvatskomu polju javna života ma koje orijentacije bili, ako su uopće neke ideološke orijentacije.

No, hrvatskima neangažiranim intelektualcima nije baš tako lako prigovoriti i prozvati ih zbog njihove pasivnosti. Nije u pitanju samo pusti konformizam, premda ima i toga, već nešto mnogo, mnogo dublje. Da bi stvari bile jasnije, uzmimo samo političku scenu, kao dio javnog života, na bilo kojoj razini njene nazočnosti. Već se godinama dade promatrati i (intelektualno) konstatirati kako se politička scena sustavno i namjerno intelektualno slabi. Svake godine je sve manje i manje intelektualaca u političku životu. Zašto je tomu tako? U jednu ruku zato što su intelektualci osjetili da ih ova druga (neintelektualna ili slabašno intelektualna) opcija nadvladava, da postaje dominantna i da tu više nije moguće ništa učiniti, a u drugu ruku jednostavno zato što su – rastjerani. Uklanjaju ih na dva načina; posve tiho (da se ne talasa), marginaliziranjem, ignoriranjem, micanjem s nekih pozicija i postavljanjem manje i slabije sposobnih (i poslušnih); ili posve javno (neka se praši), najčešće ih optužujući općom formulom „da svojim radom štete stranci“. Objašnjenja na koji način to štete, kako štete, koliko štete jednostavno nema, kao da je ta formula sama po sebi dovoljna i sama po sebi jasna, poprimila je karakteristike najtvrđe dogme, a znamo da se dogme ne preispituje nego se dogmu uzima zdravo za gotovo. Ovakvo postupanje prema intelektualcima nije nimalo stimulativno za sve druge, one koji se do sada nisu angažirali u javnu životu a možda bi se ipak htjeli angažirati, jer poučeni tuđim iskustvom s pravom se pitaju „a što to meni treba?“. Teško je ovom pitanju, a zapravo se može govoriti o konstataciji, prigovoriti.   

Intelektualci koji su se angažirali u javnom životu stekli su različita iskustva. Oni kojima nije stalo do mišljenja slabijih misaonih snaga, ne obaziru se na to i njihov angažman ne prestaje bez obzira na moguće i stvarne posljedice. No ima i onih koji odmah pokleknu pod tim teretom i povuku se poput puža u svoju kućicu. E sad, jesu li takvi kukavice? Kako se uzme. Ako je to povlačenje rezultat neke manje opstrukcije ili destrukcije, može se reći da pripadaju toj kategoriji. No ako do njih dospiju ozbiljne prijetnje, sve do ugroze života, ili ozbiljnih prijetnja za njihove obitelji, tada je vrag odnio šalu. To svakako ne bi trebao biti problem da je država u stanju zaštititi takva intelektualca, no često to nije slučaj.  

Javna (politička) scena u Hrvatskoj, ovakva kakva jest, nije za angažman intelektualca nimalo poticajna. Ako neka stranka ima nesreću da na svomu čelu nema jaku intelektualnu snagu (akademske titule nisu garancija da se nužno i odmah radi o intelektualcu), koja ima širinu pogleda, koja će integrirati oko sebe sve one koji mogu intelektualno pridonijeti napretku, ta se snaga u pravilu okružuje onima nižega intelektualnoga kapaciteta, odnosno poluintelektualcima i neintelektualcima. Time je iskopana jama javnoga (političkoga) neuspjeha, ako ne odmah, a ono svakako na duže staze. Žalosno je promatrati neke stranke koje su imale pravo obilje kvalitetnih ljudi, koje su mogle vršiti zamijene vodeće strukture u svakom trenutku da su protekom antiintelektualnog stanja došle u situaciju da se članstvo pita „ma koga izabrati?“, što će reći da ne vide nikoga, ili barem malo koga, tko bi mogao preuzeti „kormilo“. Mogu li ovdje intelektualci što promijeniti? Ne lako, nimalo lako, najčešće tek kad se stvari toliko poremete pa nastaju neke izvanredne okolnosti (lomovi). Inače ne mogu doći u toj (ne)intelektualnoj kakofoniji do riječi. Jer ne cijeni se ni znanje niti iskustvo ili sposobnost, caruje poltronstvo. A intelektualci po prirodi stvari nisu spremni (osim ako nisu bolesno ambiciozni) podilaziti vrhuškama, popularno rečeno „uvlačiti se komu u čmar“, sve ne bi li napredovali. Oni koji su se na to odlučili s vremenom i sami poprimaju karakteristike onih kojima su podilazili i stanje se ne mijenja na bolje, već se stara naslijeđena matrica vrti u krug. U stranačkim životima, nažalost, traži se potpuna poslušnost, nema razgovora, nema rasprava, nema prijedloga, nema ničega. Oni koji se tako ponašaju su na cijeni. A tomu se po prirodi stvari protivi svaki intelektualac, ako to jest. On propituje, sumnja, pita, poziva i proziva, a političke „elite“ to ne vole čuti. Sve je to uzrok osiromašenja javne scene, nikada siromašnije u posljednjih dvadesetak i kusur godina postojanja hrvatske države. Kao paradigma neka posluži stvarna, gotovo pa anegdotalna, scena, koju nam je ispričala naša baba Franca, scena dostojna kakva vodvilja. Jedan političar imao je snage (i drskosti) javno kazati kako njemu ne trebaju pametni, ni školovani, da s takvima ima samo problema jer nikada ne zna kada će postupiti po svojoj savjesti i razumu, već da mu trebaju oni koji će poslušno dizati i spuštati ruke kako im se kaže. Koliko ovaj primjer bio strašan i predmet podsmijeha mnogih „naprednijih“ političara, nema razlike među njima jer i ovi „napredniji“ isto žele, samo o tome „mudro“ šute.

Pa gdje se čuje glas intelektualaca u javnu životu? U pravilu na onima poljima koja ne spadaju u samu intelektualnost (po već spomenutoj Sartreovoj definiciji), a to je najčešće kada su im ugrožena neka prava. Kada se jave i javno brane svoja prava, što je posve legitimna i poželjna akcija, ona po prirodi stvari nije intelektualna, najčešće je socijalna, odnosno egzistencijalna. Takvu reakciju autor ovih redaka definira „sindromom zebre“. A zebra je plijen lavovima. I kad lavovi krenu u lov na jednu od njih i ulove je, ostale zebre iz krda znaju se polukružno poredati i iz blizine promatrati kako lav guši njihovu donedavnu članicu krda, gotovo pa da se može, kao u basni, iščitati „bolje ona, nego ja“. A da te iste zebre krenu u stampedo na lava, zasigurno bi obranile i spasile članicu krda. No, one, zebre, pritom kratkoročno računaju na lavlju zasićenost, ne i na to da će već za koji dan postati lavlji plijen, a drugi članovi krda će opet nezainteresirano promatrati scenu davljenja i tjerati muhe sa čmara mahanjem repa. Ova prispodoba se mutatis mutandis može preslikati i na ljudsko društvo, a kako intelektualci nisu plotom ograđeni, i na njih.

Na kraju valja kazati da ima i onih intelektualaca koji idu samo na sigurno. Nastoje unaprijed snagom svoga uma prozreti sve prednosti i sve štete svoga eventualnog angažmana. Naravno da se takvima sasvim opravdano može zalijepiti etiketa kalkulanata, a time je opasno nagrižena njihova intelektualna aureola pa se postavlja opravdano pitanje pripadaju li toj skupini.

I na kraju, treba li onda hrvatske intelektualce osuđivati zbog slabijega javnog angažmana (ako je to uopće u pitanju), ili ih treba promatrati u odnosima snaga u društvu, takav sud nije lako donijeti.

Uostalom, tko je taj koji će prvi baciti kamen?

 

M. Kranjčević

Najnovije

ISTRA IMMOBILIEN
ISTRA IMMOBILIEN
1/1
5. lipnja 1848. – Prva upotreba hrvatske trobojnice
5. lipnja 1848. – Prva upotreba hrvatske trobojnice
Malo više od mjesec dana nakon što je odluka o izgledu hrvatske nacionalne trobojnice objavljena u Gajevima Narodnim novinama, ona je 5. lipnja 1848. prvi put i službeno upotrijebljena. Iako ju je kao zajednički simbol nacije odmah upotrijebila Zagrebačka narodna garda, novi...
Objavljeno: 05-06-2020
ISTRA IMMOBILIEN
1/1
BOMBA IZ SLOVENIJE: Još jedna pobjeda Marka Perkovića Thompsona
BOMBA IZ SLOVENIJE: Još jedna pobjeda Marka Perkovića Thompsona
Marko Perković Thompson  svoje prijatelje i poštovatelje večeras je obavijestio o još jedno velikoj  pravnoj pobjedi. “Dragi prijatelji, nakon jučerašnje presude u korist Marka Perkovića Thompsona pred hrvatskim pravosuđem, danas nam je stigla i...
Objavljeno: 05-06-2020
ISTRA IMMOBILIEN
1/1
Nikako mi jezično izorati s afroamerikancima, ovaj - crncima
Nikako mi jezično izorati s afroamerikancima, ovaj - crncima
OTOČAC – Vele da Amerika gori, prosvjedi su, neredi, paleži, pljačke, razbijanja i – ubijanja. I to je, valjda, Amerika. A sve je nastalo kao reakcija na to što je Euroamerikanac koljenom zadavio Afroamerikanca. Da prevedemo, bijeli policajac je koljenom pridavio...
Objavljeno: 04-06-2020
ISTRA IMMOBILIEN
1/1
Dva kaznena, dvije prometne i jedna minskoeksplozivna sredstva
Dva kaznena, dvije prometne i jedna minskoeksplozivna sredstva
GOSPIĆ - U protekla 24 sata (3./4. lipnja) na području Policijske uprave ličko-senjske evidentirana su dva kaznena djela, dvije prometne nesreće i pronalazak minsko-eksplozivnog sredstva. Policijski službenici Policijske postaje Gospić dovršili su kriminalistička istraživanja...
Objavljeno: 04-06-2020
ISTRA IMMOBILIEN
1/1
Obrtna sredstva za MSP u turističkim  djelatnostima – zaprimanje zahtjeva još danas i sutra
Obrtna sredstva za MSP u turističkim djelatnostima – zaprimanje zahtjeva još danas i sutra
OTOČAC - Zbog velikog interesa poduzetnika, a ograničenih sredstava subvencije, HBOR će zahtjeve za kredite po programu Obrtna sredstva za MSP u turističkim djelatnostima (Mjera COVID – 19) zaprimati do 5. lipnja ove godine. Dakle još samo danas i sutra. Svi zahtjevi s...
Objavljeno: 04-06-2020
Novalja.cool
Podijeli novost na društvenim mrežama!
STARA NOVALJA - dvosobni stan, balkon, pogled more ID: 508-1
 
Naši partneri:
               Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke