OTOČAC – Svašta se u ovom Svijetu može dogoditi, svašta se može čuti, svašta se može pravno regulirati. Evo, u Europskoj uniji zabranili su od 1. siječnja ove godine – hrkanje. Naravno, ne svima, hrkanje je zabranjeno profesionalnim vozačima.
U čemu je problem kod hrkanja? Koga to smeta? To nisu prava pitanja za europske birokrate, navodno je problem mnogo širi. Neke statistike su pokazale (i dokazale) da su profesionalni vozači koji hrču (a to se smatra zdravstvenim poremećajem) uzročnici većeg broja prometnih nesreća. A da nesreća na europskim cestama bude manje, svaki profesionalni vozač mora imati liječničku potvrdu
da ne pati od ovog poremećaja, odnosno da se ne liječi od te poteškoće.
Kazna za one vozače koji nemaju tu liječničku potvrdu se kreće od nekoliko tisuća eura za firmu do tisuću eura za vozača. Nije to šala!
E sada, hrkanje nije odlika 'moderna čovjeka', dakle čovjeka ovoga vremena, ljudi hrču otkada je svijeta i vijeka. Hrču muškarci, hrču žene, svi hrču. Čak hrkanja ima i kod nekih životinja. Kod ljudi se hrkanje javlja kad dođu u neke godine, mahom je to iza tridesetih godina života. I što sada? Ako se sve takve isključi iz prometa, tko će voziti?
U čemu je problem s hrkanjem i vožnjom? Liječnici pojašnjavaju da nije problem u zvučnom efektu hrkanja, to ponajmanje, već da je problem u 'tankom snu', odnosno čestom buđenju tijekom sna, čime je onda umanjen efekt odmaranja, a time i spremnost organizma da dobro funkcionira u budnom stanju. Javlja se povećana pospanost i smanjena radna sposobnost. Eto, tu je taj problem.
Dakle, ako se u Hrvatskoj do sada hrkalo, e ne će više moći. Kako je Hrvatska Europska unija, od Nove godine nema hrkanja ni u Lijepoj našoj. Što smo hrkali, hrkali smo.
M. Kranjčević
PRINT
