OTOČAC - Izvozniku koji za cilj ima sigurnost naplate svoga izvezenog proizvoda ili uvozniku koji želi osigurati dobro izvoznikovo obavljanje, primjena Bail-in klauzule dovodi tu sigurnost u pitanje, što će rezultirati time da će uvjet transakcije biti sudjelovanje banke koja ne podliježe zahtjevima Bail-in klauzule te potiskivanjem EU banaka iz sudjelovanja u financiranju vanjske trgovine – doznajemo u Hrvatskoj gospodarskoj komori Županijskoj komori Otočac.
Bail-in klauzula proizlazi iz čl. 79 Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, koji prenosi članak 55 EU direktive (BRRD) i uvodi zahtjev da EU institucije (uključujući EU banke i financijske institucije) implementiraju klauzulu u ugovorni odnos s vjerovnicima pri poslovanju sa zemljama izvan EU. Problem je u tome što klauzula podrazumijeva suglasnost vjerovnika s uvjetom da njihovo potraživanje iz ugovornog odnosa bude predmetom smanjenja, pretvaranja ili poništenja u slučaju da EU institucija dođe u financijske teškoće te mjerodavno zakonodavno tijelo donese takvu odluku o restrukturiranju vjerovnikovih potraživanja. Slijedom toga, EU banke tako više ne će moći pratiti svoje klijente, što će imati izravan negativan utjecaj i na te klijente, osobito na male i srednje poduzetnike, te će dovesti do smanjenja njihove konkurentnosti na globalnom tržištu. Sve to u konačnici može dovesti do pada vanjskotrgovinskih transakcija, što je svakako u suprotnosti s mjerama potpore izvozu i jačanju konkurentnosti EU, pa tako i hrvatskoga gospodarstva.
Stoga Hrvatska gospodarska komora i ICC Hrvatska traže da se Bail-in klauzula ne primjenjuje na bankovne garancije.
M. Kranjčević
PRINT
