PERUŠIĆ – U petak je u Domu kulture u Perušiću bilo i svečano i ugodno, pred prepunom dvoranom posjetitelja i dragih gostiju bila je proslavljena 125. obljetnica otkako je pećina Samograd kraj Perušića otvorena za posjetitelje. Doista, dosta je to godina, a kada se vratimo u vrijeme kada se to dogodilo, a to je bilo potkraj 19. vijeka, onda sasvim drugačije možemo i moramo shvatiti ovaj događaj. Naime, 19. stoljeće je bilo vrijeme kada se nešto intenzivnije otkrivalo speleološke objekte diljem domovine nam Hrvatske. Kako je to lijepo rekao dr. Dane Pejnović, jedan od izlagača na ovom skupu, posljedica je to buđenja hrvatske nacionalne svijesti, ali i svijesti o ljepotama Domovine, što je potakao Ilirski pokret. Jer upravo od pećine Samograd započinje u Hrvatskoj sve, od tada se uzima da je 1886. utemeljeno prvo speleološko društvo, ulaz u pećinu Samograd je i prva fotografija neke pećine i sve tako redom.
Ravnateljica Parka prirode Grabovača Katarina Milković je u svomu nadahnutom uvodnom dijelu iznijela niz fakata, manje ili više poznatih, odnosno nepoznatih. Svakako da je spomenula i početnu godinu na koju se oslanja ova obljetnica, a to je godina kada je u listu Obzor objavljena vijest da je pećina Samograd osvijetljena i otvorena za posjetitelje. Osvrnula se na i na vrijeme kada je 2005. Ličko-senjska županija osnovala javnu ustanovu i već iste godine prepustila je Općini Perušić. Spomenula je da Park prirode Grabovača ne obuhvaća samo pećinu Samograd, već je na 600 hektara tog područja čak 8 pećina i jedna jama, dakle speleološki izuzetno bogati teren. Usput je letimice nabrojala bogatstvo flore i faune, prave raritete, endeme, ugrožene vrste, ali i upozorila da još uvijek nailaze na nerazumijevanje pojedinaca ili nekih grupa oko ovoga fenomena prirode i njegove valorizacije i turističke eksploatacije. Od početnih prvih skromnih rezultata, 2008. godine je u Pećinskom parku Grabovača bilo tek 838 gostiju, ta je brojka 2013. narasla na nekih 5.000, što je već sasvim pristojan rezultat ako se uzme da je Općina Perušić bila turistički gotovo pa nepoznata. A prvi značajniji prodor i povećanje broja gostiju korespondirao je – kako je istakla Milković – s prvim edukacijsko-ekološkim organiziranjem raznih radionica i povezivanjem sa stručnim ustanovama te podizanjem razine ponude. Namjera je PP Grabovača proširiti zaštićeno područje barem na 5.500 hektara površine.
Dr. Nenad Buzjak, prof. s PMF-a, Odsjeka za geografiju je posve stručnim jezikom (vjerojatno dobar dio prisutne publike nije sve mogao pratiti na razini razumljivosti) istakao značaj PP Grabovača i pećine Samograd. Poseban je naglasak stavio na pojam geobaštine, potencirajući na razlikovnosti pojma od geološke, pedološke raznolikosti. Upozorio je na Julija Frasa koji je u svojoj Topografiji 1835. prvi od autora spomenuo pećinu Samograd, odnosno na putopise i Hirtzeva štiva iz 1897. godine, otkada datira i prva poznata fotografija ove pećine.
Dr. Dane Pejnović, prof. s PMF-a, Odsjeka za geografiju je u svome stručno-emotivnomu nastupu dao pravo obilje raznih podataka koje se tiču ne samo PP Grabovača, nego cijele Općine Perušić. I on je posegnuo za najstarijim dokumentima i upozorio na crteže austrijskog slikara Franza Joschkea koji je još davne 1807. bio u Samogradu i narisao nekoliko crteža, naglašavajući posebno da se na jednome od njih jasno vide stepenice unutar pećine, pitajući se može li se zbog toga korištenje rečene pećine pomaknuti unaprijed. Posebno je istakao da na potezu od Mušaluka pa do Kosinja ima evidentirane 142 pećine, što je gotovo pa neshvatljiva gustoća toga krškog fenomena, kojim se bavio akademik Mirko Malez i u novije doba dr. Srećko Božičević. Upravo je Božičević predložio, što je i prihvaćeno, da se Samograd rasvijetli. Naravno da dr. Pejnović nije mogao preskočiti i problematiku diverzifikacije gospodarstva na širem području PP Grabovača, odnosno u cijeloj Općini Perušić, ukazujući na svu složenost situacije s obzirom na demografsko stanje i negativne demografske trendove.
Dr. Anita Bušljeta-Tonković iz Instituta Ivo Pilar je u svome kratkomu, ali efektivnom izlaganju postavila nekoliko pitanja sa sociološke razine problema. Njeno prvo pitanje je glasilo od koga to prostor trebamo štititi ako ljudi na tom području izumiru? Drugo joj je pitanje bilo ako je prostor zaštićen, znači li to da sve osim turizma mora prestati i nestati? I na kraju ako je zaštita prirode oblik zaštite, koje se onda mogućnosti otvaraju ili stvaraju? Doista zanimljiva pitanja koja bacaju u teško promišljanje i razmišljanje, a kad se tome doda da je izlagačica ponovila probleme izumiranja (depopulacije), ali i svježe trendove iseljavanja i ne povratka u rodni kraj, pristup problemu zaštite prirode dobiva sasvim neke nove obrise.
Na kraju je dr. Rade Knežević, prof. Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji iznio s aspekta turističke struke pogled na PP Grabovaču, kao jedan od brojnih krških fenomena u Hrvatskoj, koji se nalazi u oštroj konkurenciji nekih 20.000 špiljskih objekata, od toga 55 koji imaju duljinu veću od jednoga kilometra. Naglasio je kako se Grabovača pametnim radom i pristupom uspjela nametnuti u hrvatskoj turističkoj i drugoj javnosti kao pristojno poznati fenomen koji čak nadrasta i matičnu Općinu Perušić, odnosno da je postala destinacija obuke studenata na samom terenu.
Na kraju ove proslave ravnateljica Milković je podijelila 80-ak priznanja svima onima koji su na bilo koji način pridonijeli nekada i sada da se PP Grabovača izgradi i dosegne postojeću razinu. Bilo je lijepo promatrati starce u poznim godinama kako primaju priznanja, ali i djecu koja su se uključila u ovaj projekt i jamče budućnost ove javne ustanove.
Na kraju svakako treba reći da je PP Grabovača pravi primjer kako neka lokalna sredina može pametnom politikom, promišljanjem, znanjem i odlučnošću udruženim snagama struke, ali i politike, učiniti jako mnogo, kako se može izboriti za svoje mjesto pod suncem i raditi u interesu svojih građana, primjer je to kako se skupljaju i bruse ideje da bi se nešto postiglo, a ne da se bave jalovim brojenjem tko s kim, kako, kada i zašto ispija kave.
M. Kranjčević
PRINT
