LIČKI OSIK - U velikoj dvorani župnoga Pastoralnog centra u Ličkom Osiku u četvrtak je održana redovita mjesečna tribina na kojoj je nastupio novinar i publicist Igor Vukić, koji je novom knjigom Radni logor Jasenovac izazvao u hrvatskoj javnosti dosad neviđene reakcije. Tribinu je, pred četrdesetak slušatelja, među kojima su bili biskup gospićko-senjski Zdenko Križić, umirovljeni biskup dr. Mile Bogović i nekoliko svećenika, otvorio osički župnik Luka Blažević pozdravom publici i kratkim predstavljanjem gostiju. Potom je o autoru Vukiću opširnije govorio njegov suradnik iz Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac Stipo Pilić te je dao kratak osvrt na spomenutu knjigu, rekavši najbitnije iz opisa što je istaknut na njezinu omotu.
Dakle, je li ta knjiga (opsega 340 stranica, s mnogo zanimljivih ilustracija) pokušaj revizije povijesti logora Jasenovac? Jest. Nastoji li ta knjiga uništiti crni mit o Jasenovcu? Da, nastoji. Kako se ta knjiga odnosi prema omiljenom tipu jugoslavenske historiografije - dogovornoj povijesti? S prijezirom. Kako se odnosi prema žrtvama Jasenovca? Sa štovanjem. Je li točno da ona polemizira s onima koji su lagali o Jasenovcu? Nije, ona im je posvećena (posveta doista glasi: Na savjest svima koji su lagali o Jasenovcu.). Je li ta knjiga proustaška? Jest, koliko i prokomunistička i pročetnička. Donosi li ta knjiga posljednju istinu o Jasenovcu? Ne, ona želi sudjelovati u probijanju puta prema punoj istini o Jasenovcu. Pilić je istaknuo da Igor Vukić nije kao dijete bio u logoru Jasenovac, jer je rođen 1966. u Zagrebu, gdje je završio Fakultet političkih znanosti, ali je u Jasenovcu neko vrijeme boravila njegova obitelj, po ocu srpsko-pravoslavnog podrijetla, koja je zahvaljujući upravo toj činjenici bila spašena i poslije preseljena u Slavoniju, što je autoru bio poticaj za istraživanje istine o Jasenovcu, za koji se uvijek i stalno isticalo da je bio logor smrti.
Zahvalivši za poziv na tribinu i za predstavljanje, publicist Vukić je najprije istaknuo da je njegova knjiga, unatoč činjenici što je izazvala lavinu negativnih javnih reakcija, namijenjena svakom čovjeku koji se ne boji istine. Objasnio je potom kako je knjiga nastala ter naveo izvore na kojima se ona zasniva, kao znanstveno djelo s više od petsto bilježaka. Riječ je pretežno o istraživanju fondova Hrvatskoga državnog arhiva u Zagrebu, tj. 700 arhivskih kutija jugoslavenske Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača, zatim o 200 kutija dokumenata administrativnih i vojnih vlasti NDH, kao i o golemoj građi OZN-e, UDB-e i SDS-a SRH i SFRJ, o zbirkama dokumenata iz partizanskih izvora, o vjerodostojnim iskazima bivših logoraša te o znanstvenoj i publicističkoj literaturi.
Zatim je Vukić, vrlo mirno, sigurno, uvjerljivo i s auktoritetom, potkrjepljujući svaki navod izvorom i određenim imenima, opisao kako je logor Jasenovac nastao, što je bila njegova svrha, tko je i zašto u njemu (pro)boravio, što se sve u logoru Jasenovac događalo i kako su logoraši u njemu živjeli svoju radnu svakodnevicu, uključujući čak kulturni i športski život… što sve jasno pokazuje da ne postoje nikakvi argumenti za etiketiranje sabirnog i radnog logora Jasenovac od 1941. do 1945. kao mjesta masovnih pogubljenja.
Na koncu programa, koji je trajao točno od 19 do 20 sati, Vukić je samo kratko reagirao na dva osvrta iz publike – prvi je bio don Anđelka Kaćunka koji ga je proglasio "najnovijim čudom Bl. Alojzija Stepinca, koje Crkva ne će priznati, jer se priznaju samo čudesna ozdravljenja" – te je sve pozvao na gledanje prijenosa nogometne utakmice "i uživanje u još jednoj pobjedi Hrvatske", nakon čega je dobio dvostruko srdačan pljesak.
A.Kaćunko/M.K.
PRINT
