General Života Panić, komandant I armijske oblasti do 1992. i načelnik Generalštaba 1992/93, svojedobno je srbijanskoj javnosti objasnio zbivanja u danima pada Vukovara, pa je na novinarsko pitanje “zašto su taj grad razarali u tolikoj mjeri”, za tjednik Vreme odgovorio:
Granatirali grad da sačuvaju stanovništvo?!
“Kada su mene su postavili za komandanta armije, reorganizirali smo jedinice na tom prostoru i krenuli da konačno završimo s Vukovarom; da se više ne muči ni jedna ni druga strana, nego da se što prije završi i da bude što manje žrtava. Zašto se Vukovar razarao? Borba za svako naseljeno mjesto je karakteristična borba. U svijetu i u ratnoj povijesti do sada se to uvijek tako pokazalo. Evo, vidite što su Rusi i njihova moćna armija uradili sa Groznim. Da bi uzeli Grozni, morali su ga na neki način osvojiti, a ako ga osvajaju dok se brani svaka kuća, morali su svaku kući i srušiti. Vukovar je imao lijepih građevina, ali one su pretežno stare, male, pa su se i lako rušile, ne od toliko jakog djelovanja, ali su se uglavnom rušile. Kad to pogledate izgleda stravično, ali bolje ga je i srušiti i što prije osvojiti da ljudi ne ginu. Ginulo je mnogo ljudi koji su živjeli u Vukovaru, nisu bili zaštićeni, i ginuli su i sa jedne i sa druge strane”, odgovorio je Života Panić.
Na pitanje zašto se nakon osvajanja Vukovara stalo s akcijom, komandant Panić kazao je:
“Zašto se stalo? Tadašnje državno rukovodstvo donijelo je odluku da se zaštite samo mjesta sa srpskim stanovništvom. Jer, kad je Vukovar pao, mi smo već ušli u Osijek, ušli smo i u Vinkovce, donijeli smo odluku da se produži da bismo sačuvali Jugoslaviju koliko se moglo sačuvati. Jedna grupacija vojske trebala je krenuti podravskom, a druga posavskom magistralom i mi bismo brzo stigli do Zagreba. Sve te hrvatske separatističke jedinice bile su dezorganizirane, nisu se mogle brzo “povratiti” i mi bismo sigurno brzo došli do Zagreba i sačuvali Jugoslaviju. Ali, nije postojala takva odluka državnog rukovodstva i stali smo tu gdje jesmo.”
Dnevno.hr
PRINT
