OTOČAC – Noć kazališta se sinoć U Gackomu pučkom otvorenom učilištu pokazala kao pun pogodak. Sve četiri planirane manifestacije su bile popraćene brojnom publikom, reklo bi se da se tražila stolica više. Ono što je najvažnije, može se konstatirati da je otočka publika ipak „gladna“ kazališna života, premda bi neki kojima smrdi trud i rad to rado osporavali. Pa u čemu je onda tajna? Čini se da je tajna velika interesa za uprizorenja u – amaterizmu. Publika voli doći pogledati svoje sugrađane kako to oni rade, u tome sudjelovati, nasmijati se svim spretnostima i nespretnostima koje prate amaterizam, što daje određenu živost i životnost. Možda bi bilo (pre)smjelo reći da je gačanska publika pomalo „imuna“ na prave, „sterilne“ kazališne predstave, one u kojima sve funkcionira savršeno, gdje nema većih iznenađenja i gdje „ide sve po špagi“. Naravno da su amaterske družine sasvim nešto drugo, one su publici nekako bliže, šarmantnije, što li već.
Dakle, sinoć je u Gackomu pučkom otvorenom učilištu bilo za svakoga po nešto. Sve je započelo u 18 sati izložbom „170 godina kazališta u Otočcu“. Dijelom gačanskoj javnosti, a o široj da ni ne govorimo, ovaj podatak je vjerojatno nepoznat. Odakle u jednom Otočcu tolika tradicija? Na čemu se temelji? Ovaj članak ne trpi opširna pojašnjavanja, ali valja reći da je Otočac imao kazališne predstave ranije nego mnogi veći hrvatski gradovi. Potječe to iz vremena Vojne krajine, iz vremena velikoga hrvatskog generala Nikole Maštrovića, u to doba pukovnika Otočke pukovnije, kada su uprizoravane predstave na hrvatskomu i njemačkomu jeziku. Taj datum početka kazališna života u Otočcu neka ostane zapamćen – 9. ožujka 1844.
U 19 sati su u velikoj dvorani na scenu postavljena dva scenska prikaza u izvedbi učenika Osnovne škole Zrinskih i Frankopana. Profesorica Dragocjenka Bilović dala je sebi truda da s učenicima postavi „Domaće i uvozno smeće“ i „Iskrivljenu priču“. Ne treba ni sumnjati da je ovu „ekološku“ predstavu (naravno ne samo ekološku, krila su se unutar prikaza i brojna prenesena značenja) publika s oduševljenjem i pljeskom ispratila.
Već u 20 sati na red je došao treći scenski prikaz, mora se reći da je to bilo svojevrsno reprizno prikazivanje. O čemu se radi? Pa o izvedbi „Moj Ča“, s kojim su učenici Srednje škole Otočac ove godine potukli svu konkurenciju iz Hrvatske na Lidranu. Svakako valja istaći da je izvedbu u cijelosti osmislila i uprizorila profesorica Snježana Orešković, pobravši za taj veliki trud laskava priznanja kolega iz Hrvatske, ali i onih iz teatarske struke. Bilo je dojmljivo još jednom pogledati srčane učenike u njihovoj izvedbi.
I na kraju, u 21 sat, nastupilo je Folklorno društvo Otočac, koje djeluje unutar Gackoga pučkog otvorenog učilišta. Bila je to za publiku prava poslastica na kraju Noći kazališta. Publika je imala prigodu vidjeti čitalačke probe članova folklora koji su u tijeku postavljanja cjelovečernje predstave na „kazališne“ daske pod vodstvo Verice Dasović. Tako je publika mogla dobiti iz prve ruke spoznaju koliko truda i napora treba uložiti da bi se nešto uprizorilo, a vjerojatno onda samim tim i da se drugačije valorizira krajnji učinak. No ono što je silno zabavilo publiku, a to je uprizorenje pričice „A moj mužu, na što si mi nalik?“. Radi se o šarmantnoj pričici o (tradicionalnom) bračnom paru u kojemu je žena – lijena, sve pod izgovorom „bit će; ima vremena; hoću ja hoću“ i slično. Da bi muž provjerio istinitost njenih praznih priča, učini se mrtav, a ona kud će i što će, nema „mrtvaca“ čime prekriti pa uhvati snovati klupko pređe od zuba na nožne prste i natrag. I kad je po njenom sudu posao obavljen, uhvatila je „javkat“ (naricati): – A moj mužu, na što si mi nalik?, na što se ovaj „oživio rekavši: - Pa na tamburicu, bogu ti tvoga! Drugi scenski prikaz datira iz tradicijskog načina „liječenja“ podrasti. A što su podrasti? To je određena „anomalija“ u tjelesnim proporcijama kada je širina osobe s raskriljenim rukama veća od njene visine. Tko je takav, ima podrasti i ima određene „zdravstvene“ tegobe različitih vrsta. Ova scena, koja je davno, pred nekih desetak i više godina bila izvođena na daskama Gackoga pučkog otvorenog učilišta je ponovljena, a zahvaljujući „glumici“, nezaboravnoj Ružici Dujmović, publika je „pišala od smija“. Da bi se, po tradicijskom vjerovanju, neka osoba riješila podrasti, potrebno ih je „bradvom poodsikat“, što podrazumijeva „odsijecanje prstiju“ kako bi visina nadmašila širinu, a time bi nestale i sve tegobe.
Valja pohvaliti Gacko pučko otvoreno učilište Otočac što se ove godine po prvi puta prigodnim programom uključilo u obilježavanje Noći kazališta. Sada je sasvim očito da u regiji Gackoj za kazališni i „kazališni“ život ima interesa i prostora, do ljudi je da animiraju druge i ponude svojim sugrađanima trenutke radosti. Naravno ne samo u vrijeme Noći kazališta već tijekom godine.
M. Kranjčević
PRINT
