OTOČAC – Hrvati kao narod se smatraju pismenima, dapače pristojno pismenima, da ne upotrijebimo koju jaču kategoriju pismenosti. Lijepo je imati o sebi visoko mišljenje, no uvijek se valja zapitati i propitati stoji li takva tvrdnja, odnosno nužno se postavlja pitanje što je to pismenost. Podrazumijeva li to samo poznavanje slova, dakle čitanje i pisanje, kakvo takvo, ili podrazumijeva i nešto više od toga. Ako se uzme kao jedan, ali samo jedan od kriterija, a to je koliko čitamo i pročitamo knjiga (dakle ne i bilo kojega štiva), onda su podatci porazni.
Statistika kaže da je samo 48 posto građana Hrvatske u posljednjih godinu dana pročitalo barem jednu knjigu, dakle manje od polovice pučanstva, što je osam posto manje nego 2011. godine. Kad bi se od toga postotka odbili učenici koji silom kao i dobre volje moraju čitati lektiru, vjerojatno bi postotak bio još manji. Ako se govori o kupnji knjiga, tek je 19 posto građana kupilo poneku knjigu, dakle manje od petine Hrvata. Prije dvije godine taj postotak iznosio je 31 posto, brojka drastično opada.
A od onoga što se čita, ponajviše se čita beletristika. Žene čitaju više nego muškarci, i to je činjenica. Više čitaju mlađi i obrazovaniji od onih drugih. Još je prisutan jedan fenomen, oni koji čitaju, čitaju više, što će reći da je krug čitača i time znatno uži. A pošto je knjiga i čitanje civilizacijska tekovina, svako društvo trebalo bi zabrinuti to što 52 posto njegovih građana u godini dana ne pročita ni jednu knjigu.
I još je jedna činjenica porazna, iz raznih anketa vidljivo je da pad kupovne moći nije jedini i glavni uzrok ne kupovanja knjiga, već da se velik broj izjasnio da ne kupuju knjige „jer im ne trebaju niti ih zanimaju“. Čak 51 posto anketiranih je dalo ovaj zastrašujući odgovor.
Što se tiče e-knjige, ona je još uvijek rijetko u uporabi. Svega jedan posto kupuje takvu knjigu. Većina čitača smatra kako bi cijena e-knjiga trebala biti upola niža da bi je uopće kupili.
Tako to u Hrvatskoj, a kako li je po tom pitanju u Ličko-senjskoj županiji – to samo nebo zna.
M. Kranjčević
PRINT
