GOSPIĆ - Župa Gospić svake godine 16. svibnja, obilježava godišnjicu mučeničke smrti redovnice časne sestre Žarke Ivasić, milosrdnice, strijeljane na taj dan 1946. na gospićkom groblju, uz kapelu sv. Marije Magdalene.
Rođena je 18. studenog 1908. godine u Krašiću. Godine 1931. odlazi u samostan Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog u Zagreb. Djelovala je u više bolnica: Gračacu, Banjoj Luci, Petrinji, a od 1939. do 1943. godine u Otočcu.
Njezini posljednji dani u gospićkom zatvoru, odlazak na stratište i smrt, ostavili su u mnogima sliku hrabre i predane kršćanke – redovnice koja je mučeništvo podnijela čvrstom vjerom u Gospodina, sigurna da je čeka vječna nagrada na nebesima. Tako su se u nedjelju okupili župljani i sestre milosrdnice iz Zagreba i Rijeke u 17 sati, zbog epidemioloških mjera u manjem broju, najprije na groblju oko grobnice s. Žarke u molitvi psalama i sv. krunice. Potom su se svi uputili u gospićku katedralu gdje je sv. misu u 18 sati predvodio gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić u zajedništvu sa svećenicima.
Evo što je biskup Križić u propovijedi istakao:
„Danas se spominjemo mučeničke smrti sestre Žarke, milosrdnice, koja je ubijena na našem gospićkom groblju na današnji dan prije 75 godina. Ubijena je u montiranom procesu kakvi su u tom vremenu bili ustaljena praksa. Optužnice i osude bile su često pisane nakon što je osoba bila pogubljena. U svakoj od tih optužnica pisalo je redovito da je osoba osuđena na smrt zbog „suradnje s neprijateljem“. Ta optužnica mogla se „prišiti“ baš svakome i protiv nje nije bilo obrane, jer zapravo, takve se nitko nije niti usudio braniti.
Sestra Žarka ubijena je samo zato što je bila redovnica, jer je glavni cilj komunizma u tom vremenu bio uništiti dušu hrvatskog naroda, a to su ponajprije, Katolička Crkva sa svojim predstavnicima koje su komunisti gledali kao personifikaciju hrvatskog puka. Sestra Žarka nije odgovarala mržnjom na mržnju. Umrla je s ljubavlju i to je bio njezin odgovor na mržnju zločinaca. Na smrt se pripremala molitvom. Poput Isusa u Getsemaniju, noć prije smaknuća provodila je bdijući u molitvi i tako se pripremila za svoje mučeništvo. Nije se u tim užasnim životnim okolnostima osjetila napuštenom od Boga. Uvjeren sam da joj je Isus bio bliže nego ikada u životu. Zato je mogla u tamnici moliti pjevajući. Nisu joj bile nepoznate Isusove riječi upućene učenicima da će biti progonjeni i ubijani zbog njega.“.
GSB/M.K.
PRINT
