BORIČEVAC - Misu u župnoj crkvi Rođenja BDM za žrtve Boričevca, mjesta stradanja Hrvata u II. svjetskom ratu, posebno za one iz roda Ivezića, 27. srpnja predvodio je gospićko-senjski biskup Zdenko Križić.
Biskup Križić u homiliji je istaknuo da su mjesta stradanja ljudi, posebno civila, kasnije redovito postajala mjesta hodočašća jer nevine žrtve i nakon ubojstva ostaju žive.
-Te žrtve žive u sjećanju i svijesti ljudi bez obzira što ubojice čine sve moguće da se spomen na njih potpuno zatre. Kroz razdoblje od skoro 50 godina žrtve župe Boričevac se nisu smjele niti spomenuti. Zločinci su sve preživjele žitelje i svjedoke zločina protjerali daleko od ovog mjesta, njihovu imovinu oduzeli, a njima zabranili svaku pomisao na povratak svojim ognjištima. Sve je to učinjeno s nadom da će čupanjem njihovih korijena i njihovim presađivanjem negdje daleko izbrisati svako sjećanje na zločin, na žrtve i zavičaj. Nedaleko od ovog mjesta se slave oni koji su počinili ove zločine. Ljudi politike danas će svagdje govoriti i ponavljati da svaki zločin jest zločin, gdje god se on dogodio i od koga god bio počinjen. No, mi jasno vidimo da to baš nije tako. O mnogim zločinima iz II. svjetskog rata, kroz gotovo 50 godina, nije se smjelo govoriti, a kada se počelo govoriti onda se o tome govori nekako u rukavicama, relativizira ih se ili se predstavljaju kao nekakvi izolirani incidenti.
Ovaj zločin ovdje je pripreman, dobro isplaniran i svjesno napravljen. I pored toga ovome se mjestu i svemu što se ovdje događalo nametnula šutnja. Zato se zločinu koji se dogodio ovdje ne posvećuje posebna pažnja u javnosti. Oni koji idu nedaleko od Boričevca slaviti „prvu pušku“, onu koja je pobila ove ljude, ne osjećaju potrebu da navrate i ovdje. Jame u koje su bačeni ovi nevini ljudi trebale su zaboravom sve prekriti. Ali to se ne može dogoditi. Krv žrtava stalno viče prema nebu, od one prve u povijesti čovječanstva, Abelove, pa do svake sljedeće kroz cijelu povijest. Na neke žrtve ljudi možda mogu zaboraviti, ali Bog ne. I Kajin je, ubivši svoga brata, pomislio da je sve savršeno izveo, svjedoka nema, svi tragovi su zameteni. Ubrzo je shvatio da to nije tako i da ima netko tko vidi sve. Bog mu kaže: ’Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče’.
Krv ovih žrtava iz Boričevca i Brotnje vikala je kroz 50 godina nametnute šutnje, bez obzira što se njihov glas gušio svim sredstvima. Nitko tu krv ne može ušutkati. Ona će uvijek vikati i optuživati zločin – kazao je Križić.
Biskup Križić misu je predvodio u koncelebraciji sa župnikom Boričevca i Donjeg Lapca Igorom Lulićem, ravnateljem Caritasa i župnikom Ličkog Osika Lukom Blaževićem i kancelarom i tajnikom Mišelom Grgurićem. Na misi su se okupili potomci prognanih Boričevljana, predstavnici udruga Hrvatskog domobrana, predstavnici Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, izaslanik predsjednika Vlade RH i državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Darko Nekić sa suradnicima, gradonačelnik Grada Gospića Karlo Starčević te brojni hodočasnici koji su se došli pomoliti za nevine žrtve Boričevca.
Nakon mise biskup Križić predvodio je molitvu kod grobnice Ivezićevih te je nazočio i polaganju vijenaca i paljenja svijeća kod spomenika na 24 žrtve iz roda Ivezića koji je podignula Republika Hrvatska 2017. godine.
IKA
PRINT
