KRASNO – Sinoć je u Kući Velebita u Krasnu održana prezentacija izgradnje centra planinskog turizma. Okupilo se tu Krasnara, ali i drugih zainteresiranih za zimski, ali ne samo zimski, turizam na Velebitu, bilo ih je iz Brinja, Otočca, Ogulina…
Do ovog susreta mještana i njihovih gostiju došlo je na inicijativu Planinarskog društva Rajinac. Kako je to na početku pojasnio Vladimir Tomaić, poznati krasnarski poduzetnik, razlog što je tu inicijativu pokrenulo ovo planinarsko društvo je jednostavno u tomu što je uredno kao udruga registrirano, što ima račun, odnosno što može zakonito poslovati.
Tomaić je na samom početku predstavljanja pojasnio sada već daleku povijest, koja se u svezi skijaških staza na sjevernom Velebitu proteže tamo od 1980. godine. Zatim je sustavno dao analizu što se je u narednim godinama događalo, koji su dokumenti, bolje rečeno projekti napravljeni, i na kraju zbog čega je sve stalo, odnosno nije se razvilo u željenu smjeru. Razlog tomu se mogao pronaći u oscilaciji interesa za ovu ideju, promjeni raznih politika, promjeni klime, manjoj zainteresiranost lokalne samouprave, lokalnoj nezainteresiranosti i nizu drugih okolnosti.
Ova prezentacija je bila upriličena kao početna i inicijalna faza da Krasnari budu upoznati sa samoj idejom, da sve bude transparentno. Naravno da je sama ideja u začetku, a vrijeme joj ne ide na ruku. Ako se računa na određena sredstva iz EU fondova, ostaje tek nešto manje od tri godine da se cijeli posao počne, razradi i okonča. A problema je, zorno se dalo zaključiti na ovom skupu, ima poprilično, pored onih čisto imovinsko-pravnih s Nacionalnim parkom Sjeverni Velebit, do određenih sukoba u idejama. Naime, kako je to istakao Tomaić, valjalo je naći lokacije na vrhovima sjevernog Velebita na kojima se dugo zadržava snijeg. Takve enklave su pronađene na Velebitskoj Plješivici, što bi osiguralo skijašku sezonu od gotovo pola godine, što nadmašuje i neka poznata europska skijališta.
A sama ideja podrazumijeva izgradnju nekoliko skijaških staza, ali i nekoliko žičara. Jedna od njih bi bila ona s gondolama, za koje bi se interes našao i u ostalom dijelu godine, odnosno vučnica za skijaše. Naravno da bi ovakav centar morala pratiti i određena druga infrastruktura, a cijeli projekt, koji je moguće u fazama odraditi, bi koštao nekih pet milijuna eura.
Da bi uopće do ičega došlo, potrebno je već na samom početku formirati određeni konzorcij (ortaštvo) zainteresiranih pravnih osoba, ali i onih fizičkih iz redova interesne skupine. Pritom se računa na Hrvatske šume, NP Sjeverni Velebit, PP Velebit, Grad Senj, ali i okolne jedinice lokalne samouprave, TZ Senja, poduzetnike, LAG-ove i ostale. Zadatak konzorcija bi bio izraditi početnu dokumentaciju – predinvesticijsku studiju, studiju zaštite okoliša te pripremne radnje oko ishođenja građevinske dozvole. Kako je istakao Tomaić, model im je žičara koja se treba graditi na Učki.
U svomu izlaganju kasnije, a to je izazvalo i određenu raspravu prisutnih, Tomaić je oštro istakao kako je donesen prostorni plan toga budućeg centra u Gradu Senju a da nitko za to nije znao. Problem vidi u tome što je to kabinetski rješavano i što to ne će moći biti valjana osnova za budući planinski centar. Odapete su i neke strjelice na senjskog gradonačelnika koji nije našao vremena porazgovarati o ovoj ideji. No, predsjednik MO Krasno je imao potrebu istaći da su određene faze oko tog centra već daleko poodmakle i da je sve napravljeno u skladu s propisima. Dalo se iz ovoga razabrati da je koordinacija u lokalnoj sredini bila slabašna, ili je uopće nije bilo, što je već u startu određena prijetnja cijeloj ideji.
No to začetnike ove ideje nije ni najmanje pokolebalo, na kraju je formirano osmočlano povjerenstvo različitih zvanja i struka, koje ima zadatak pokrenuti zamišljeni proces, odnosno najavljen je za mjesec dana drugi susret na mnogo višoj razini.
Sve u svemu, nije bilo prijepora da Krasnu, naravno i Hrvatskoj, ovakav planinski centar treba, e a o tome kojim putem i načinom do njega doći, ostaje nam vidjeti u budućnosti.
M. K.
PRINT
