Mimohod je to za sve hrvatske žrtve koje su tijekom Domovinskog rata stradale na području grada Vukovara, za sve nestale hrvatske branitelje koji su svoje živote izgubili u obrani grada. Posebno je značajno to što mimohod organiziraju mladi Hrvati u Münchenu kako se ne bi zaboravio zločin počinjen nad hrvatskim narodom, nad civilima i nad medicinskim osobljem vukovarske bolnice na Ovčari.
U mimohodu, kojem se Hrvatima redovito priključi i veliki broj njemačkih prijatelja, je ove godine bilo punu predstavnika hrvatskih zajednica, udruga i sportskih klubova. Uz svećenike Hrvatske katoličke župe München i članove Župnog vijeća, među poznatima bio je član njemačkog parlamenta Josip Juratović, dopredsjednica radnog Odbora za migraciju i integraciju CSU-a Neda Caktaš, član predsjedništva Odbora za migraciju i integraciju CSU-a Marijan Mišetić. Na početku mimohoda okupljenima se kratko obratio i novi generalni konzul Vladimir Duvnjak ispričavši se što zbog obveza neće moći biti na Odeonplatzu, gdje je održan završni program mimohoda.
Mimohod, kojemu je prethodila sveta misa u crkvi Svetog Pavla, već četvrti put po redu je organizirala Udruga hrvatskih studenata München e.V. (UHS).
Mimohod je organiziran pod nazivom “Sjećanje na pad grada Vukovara”. Krenulo se od Geschwister-Scholl-Platza i išlo nekoliko kilometara do Odeonsplatza.
Program na Odeonsplatzu vodila je Natali Vidović. Tisućama okupljenih Hrvata i Nijemaca obratila se dirljivim riječima. Podsjetila je na užasne trenutke koji su se dogodili 18. studenoga 1991. godine i pročitala svjedočanstvo jednog dječaka.
“18. 11. 1991. kiša pada na hladni asfalt, čisti krvave ulice Vukovara i briše suze preživjelih koji su sada prognani. Dim granata i mobi prekrio je leševe i ruševine kuća. Drage Hrvatice i Hrvati, Vukovar i Škabrnja su pali prije 27 godina. Dopustite mi večeras da vam ispričam jednu priču. Priču koja nas čini onime što jesmo. Prije rata Vukovar je bio grad koji živi, diše, sa svim svojim zelenilom i svim svojim ljudima. Sreća. Prekrasno djetinjstvo i djeca koja imaju pregršt mogućnosti i koja su sretna. No, to se promijenilo u kratkom razdoblju”, pročitala je Natali Vidović napominjući: Ovo je bilo svjedočanstvo jednog dječaka, tko zna koliko ih još nismo čuli i možda nikad ni ne ćemo.
Ana Bagarić je na violini odsvirala pjesmu “Ne dirajte mi ravnicu” Miroslava Škore, nakon čega je održana minuta šutnje za sve pale branitelje i civile.
Otpjevana je i pjesma “Stoji grad” , nakon čega se govorilo o Vukovaru i onome što je grad sve prošao tijekom najtežih dana hrvatskoga naroda.
K. Pejić/PDN
PRINT
