Dana 9. travnja 1991. u Banskim dvorima održana je prva sjednica Vrhovnog državnog vijeća na kojoj je donesena odluka da Hrvatska mora ustrojiti svoje oružane snage.
Budući da je Hrvatska još uvijek bila u sastavu Jugoslavije to se moglo obaviti unutar Ministarstva unutarnjih poslova. Zbog toga se, u skladu sa saveznim i republičkim zakonima MUP reorganizirao i preustrojio u vojno-policijske postrojbe.
No, državni vrh još prije se itekako brinuo o sigurnosti države organizirajući specijalne jedinice policije, što je zapravo bila preteča Hrvatske vojske.
Nakon balvan revolucije i otvorene pobune u svim dijelovima zemlje gdje su Srbi činili većinsko stanovništvo, koja je kulminirala oružanom pobunom u Pakracu i terorističkim zaposjedanjem Plitvičkih jezera, Hrvatska više nije smjela odgađati proces ustrojavanja snaga za obranu od velikosrpskih pretenzija.
Smatra se da su pripreme za ustrojavanje brigada ZNG-a počele već 12. travnja. Na sastanku koji je vodio ministar obrane Martin Špegelj, koji je poslije imenovan zapovjednikom ZNG-a, planirano je stvaranje operativne jezgre hrvatske vojske.
Napokon, 18. travnja 1991. hrvatski Sabor donio je Zakon kojim se najavljuje ustrojavanje ZNG-a kao profesionalne oružane formacije.
Prema prvim planovima, ZNG je trebao imati Zapovjedništvo, četiri djelatne brigade, 16 pričuvnih brigada i devet pričuvnih samostalnih bataljuna.
Na osnovi odluke predsjednika Franje Tuđmana, 5. svibnja započelo je ustrojavanje četiriju brigada, odnosno prebacivanje dragovoljnih pripadnika jedinica za specijalne namjene MUP-a u ZNG.
Odluka je bila pravodobna jer su svakodnevno nicale nove pobunjeničke barikade, a moćna JNA uvježbavala je sustav takozvanih „tampon zona“ u kojima je navodno intervenirala za mir, no zapravo je podupirala terorističke aktivnosti. To je demonstrirala već tijekom krize u Borovu Selu.
Na velikosrpski ekstremizam Hrvatska je odgovorila predstavljanjem oružanih snaga na svečanoj smotri 28. svibnja 1991., na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici.
Kamenjar.hr
PRINT
