OTOČAC – A sada jedna obljetnica koje se s gorčinom u srcu sjećamo, na današnji dan 1991. g. spaljena je crkva Presvetog Trojstva u Otočcu. Koliko god to bilo neugodno prisjećanje, ne treba ga potiskivati, treba ga biti svjestan, treba pamtiti, ono mora ostati u kolektivnoj memoriji Gačana, Hrvata i katolika, njihovu bogomolju spalili su pripadnici t. zv. JNA i odmetnuti domaći Srbi. I pritom likovali jer su učinili valjda njima nešto lijepo i dobro.
Za razliku od katoličke crkve, pravoslavna crkva sv. Georgija, udaljena svega nekih 300 koraka, ostala je neoštećena, na ponos hrvatskoga naroda, premda se u nekim pravoslavnim tiskovinama može pročitati kako je bila namjera ovu crkvu srušiti, ali je pop Vlado Pezelj to spriječio. Čast Pezelju, no nije imao što sprječavati, namjere nije bilo, a sve ostalo su zločeste konstrukcije koje trebaju podebeliti nečiju „ugroženost“.
Crkva je, hvala Bogu, obnovljena, daleko je to od one crkve prije paljenja, ali služi vjernom narodu. Hvala Bogu, ma koliko to čudno zvučalo, da su hrvatski dušmani zapalili katoličku crkvu, a da Hrvati nisu spalili pravoslavnu. Pitanje je to časti i ponosa, dakako. Ali i vjere.
I.B.
PRINT
