OTOČAC – Ponadali se ljudi, naivni kao i uvijek, da će se prestati s pomicanjem ure, sad naprijed, sad nazad, reklo tamo negdje u toj Europi da će se s time stati, ali ne staje se. I dalje je red gurati cagere amo-tamo, prilagođavati se, kleti, žestiti se i jaditi, sve što uz to ide.
Reklo, dokazalo se, da to pomicanje nema nikakva efekta, godinama su trubili da ima u gospodarstvu, da se time šteti velik novac, a onda su udarili u diple da se smanjuje zagađenje u prirodi ugljičnimm dioksidom (primijetili ste da se u novije doba počinje koristiti – ugljikov dioksid), ali kako god okreneš i ti „argumenti“ su dozlaboga slabašni i nikakvi. Ali kada veliki svijet zapadne u neku šablonu, teško se iz nje izvlači, jer da to štošta remeti, a to što remeti ritam milijardama ljudi, to nikome ništa.
Evo nedjelje, evo pomicanja cagera. U 3 sata poponoći treba uru vratiti jedan sat unatrag, pa ne će biti 3 sata nego 2 sata.
M.K.
PRINT
