Pandemija koronavirusa odražava se i na tisuće stranih prostitutki u Njemačkoj koje su gotovo preko noći postale beskućnice nakon što su tamošnje vlasti zatvorile inače legalne bordele.
Dodatni je problem što se one, zbog strogih restriktivnih mjera, ne mogu vratiti svojim kućama.
Njemačka je zemlja u kojoj su bordeli legalni već više od dva desetljeća, no prošlog su mjeseca svi morali biti zatvoreni kao i ostale djelatnosti koje nisu nužne u vrijeme koronavirusa, poput noćnih klubova i restorana.
- Za mene je ovo katastrofa - ispričala je za Reuters poljska prostitutka koja djeluje u gradu Bochumu, a mušterijama je poznata kao Nicole. - Od sredine ožujka nemam primanja i nemam gdje spavati - dodala je.
Prije ove krize Nicole je bordelu plaćala 97 dolara dnevno kako bi tamo mogla prenoćiti, ali i primati klijente. Sada to više nije moguće - trenutno odsjeda u stanu upravitelja bordela.
Valja razumjeti da su seksualni radnici u Njemačkoj mahom samozaposleni, svojevrsni prekarijat, te sami plaćaju poreze. Teoretski bi mogli biti uključeni u mjere koje je njemačka vlada pokrenula kako bi pomogla samozaposlenima, no to je još uvijek nepoznanica.
- Nadam se da će Zavod za zapošljavanje prihvatiti moju molbu kako bih mogla dobiti naknadu za nezaposlene. Ako se to dogodi moći ću barem preseliti u unajmljeni stan - ispričala je poljska prostitutka.
Dodatni su problem oni koji se prostitucijom bave ilegalno, a takva je praksa trenutno u porastu. Mnoge od njih počele su ponovno pružati svoje usluge na njemačkim ulicama, što predstavlja veliki rizik u vrijeme pandemije.
- Potražnja za plaćenim seksom i dalje je vrlo velika, unatoč riziku od virusa. Neke žene naprosto preuzimaju taj rizik kako bi preživjele - kaže Heike Koettner iz dobrotvorne ustanove Madonna u Bochumu koja je i ranije pomagala seksualnim radnicima.
Prema nekim procjenama, koje je za Reuters iznijela Susanne Bleir Wilp iz Udruženja pružatelja erotskih i seksualnih usluga, u Njemačkoj je između 100 i 200.000 seksualnih radnika. Oko 80 posto njih su stranci, uglavnom iz Bugarske, Rumunjske, Poljske i Ukrajine.
- Većina se uspjela domoći svojih kuća, no ostali su odjednom postali beskućnici. Govorimo o oko tri do četiri posto ljudi koji su najranjiviji u industriji. Došli su ovdje bez ičega, nadajući se da će nešto zaraditi. Sada žive kod prijatelja ili na ulici - kaže Wilp.
Jutarnji.hr
PRINT
