OTOČAC - Građanska inicijativa Perušića i Otočca organizirala je u prošli četvrtak za građanstvo znanstveno-stručnu tribinu pod nazivom Ekološki rizici potencijalnog pogona za reciklažu grita u Perušiću za područje Gacke i Srednje Like.
Na ovoj tribini izlaganje su imali Boško Stapar, dipl. ing. s temom Ekološka udruga Perušića - naša borba za čisti okoliš: ne recikliranju opasnog otpada (otpadnog grita) u Perušiću!, a potom Marijan Vukelić, dipl. ing. s temom Grit – prijetnja okolišu i zdravlju stanovništva.
U svom izlaganju Stapar je naglasio da u strukturi poseban problem čini tzv. opasni otpad, među koji spada i otpadni grit. Kao vodeći investitor/prokurist za „gospodarenje otpadnim gritom“ u Hrvatskoj posljednjih godina predstavlja se tvrtka GRIT INTER d.o.o., iz Zagreba, odnosno - odnedavna - s perušićkom adresom. Od 2017. g. spomenuta je tvrtka pokuša(va)la otvoriti pogon za reciklažu otpadnog grita u bivšoj Tvornici hidrauličnih cilindara u Općini Jasenice (Zaton Obrovački, predjel Bravar). Namjera o otvaranju takvog pogona izazvala je energično suprotstavljanje mjesnog stanovništva, ali i županijske vlasti. Nakon utemeljenih primjedaba na Studiju utjecaja na okoliš (ukupno 90 primjedbi), koje je Povjerenstvo tadašnjeg MZOE – Ministarstva za zaštitu okoliša i energetiku – odbilo (!?), pokrenuta je tužba na Upravnom sudu u Splitu i Sud 2020. poništio rješenje MZOE-a. Krajem travnja na web stranici MZOE pojavio se Elaborat zaštite okoliša uz zahtjev za ocjenu o potrebi procjene utjecaja na okoliš za pogon za skladištenje i obradu grita na lokaciji u općini Perušić koji je izradila tvrtka DLS d.o.o. iz Rijeke. U Elaboratu se izričito navodi da je otpadni grit opasan otpad, bez navoda njegovih karakterističnih opasnih svojstava.
Vukelić je istakao da se u smjernicama za zaštitu radnika od opasnosti kod pjeskarenja brodova američkog odjela za rad, Uprave za sigurnost i zaštitu zdravlja navodi da šljaka bakra (bakreni grit) sadrži značajne razine barija, kobalta, kroma (trovalentnog) i nikla, a može sadržavati i arsen, krom (šesterovalentni), olovo, silicijev dioksid i titan. Boje za brodove sadrže spojeve bakra, cink, tributilkositar, olovni kromat, kadmij i dr. Također se navode granične vrijednosti izloženosti radnika te posljedice koje mogu nastati zbog prekomjerne izloženosti (npr. za nikal se navodi povećani rizik od raka pluća i nosa). Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu neke od navedenih štetnih tvari (npr. olovni kromat, šesterovalentni krom) svrstava u CMR tvari (Carcinogenic, mutagenic, reprotoxic substances). Šljaku (trosku, grit) koja nastaje kod rafiniranja bakra također se svrstava u CMR tvari, koja je uz to još i toksična za život u vodi sa trajnim posljedicama.
Vukelić je nadalje istakao kako je poznat slučaj brodogradilišta Bijela u Crnoj Gori, gdje su u svrhu privlačenja vanjskih investitora morali ukloniti sav otpadni grit (ugovoren izvoz oko 80.000 tona grita) te obaviti remedijaciju (sanaciju) tla ukupne površine 16 hektara (sic!). Planirani troškovi provedbe iznosili su 23 milijuna eura. U sedimentima tla utvrđena je značajna prisutnost žive, bakra, nikla, olova, cinka, kadmija, kroma, arsena, kositra i selena te organokositrenih spojeva, a zbog visoke koncentracije nekih tvari neki dijelovi tla morali su se iskopati i ukloniti. Najveći dio prethodno navedenih štetnih tvari spadaju u teške metale, koji su poznati zagađivači okoliša. Toksični su ili otrovni u vrlo malim koncentracijama. Otopljeni u vodi nalaze se u ionskom obliku, ne mogu se biološki razgraditi te se mogu bioakumulirati. Ispuštanje velike količine teških metala u vode, stvara ozbiljne zdravstvene i ekološke probleme. Kao najštetniji za okoliš, odnosno za vode, klasificiraju se bakar, živa, nikal, olovo, cink, kadmij, krom i arsen.
M.K.
PRINT
