DABAR – O čovječjoj ribici (Proteus anguinus) u Dabru se priča već godinama. Jedni tvrde da su je vidjeli, osobito kada su visoke vode, odnosno kada „proradi“ Antićeva pećina, drugi ne vjeruju dok se ne uvjere svojim očima. A posebice je to slučaj sa znanošću koja hoće (i koja mora) imati egzaktni dokaz, a ne samo priče i uvjeravanja kazivača.
Ako laže koza ne laže rog, Evka Vlaisavljević iz Zapolja u Dabru je pred tri dana, 25. listopada ove godine (neka datum bude zabilježen, može biti od koristi), je na putu ispred svoje kuće naišla na čovječju ribicu. Digla se visoka voda, poplavila Dabarsko polje i izbacila ribicu na površinu. Gospođa se dosjetila, uzela staru „padelu“ i zagrabila ribicu s vodom i odnijela je svojoj kući. Jedno vrijeme je ribicu promatrala, a onda ne znajući što bi s njom bacila je u svoj bunar, zaželjevši da joj čovječja ribica donese zdravlja. A kad žena ima 81 godinu, ta želja je više nego shvatljiva.
Zna gospođa Vlaisavljević da je čovječja ribica od male hrane, da voli hladnu vodu, da voli tamu, da njen bunar ima živu vodu pa možda tamo i požive. Ili se kroz pukotine u dnu bunara vrati u svoje prirodno stanište.
M. Kranjčević
Foto: R. Labrović
PRINT
