OTOČAC – Danas je Svjetski dan voda. Opća skupština Ujedinjenih naroda je rezolucijom od 22. veljače 1993. odlučila da se 22. ožujka svake godine obilježi kao Svjetski dan voda i da se na taj dan, diljem svijeta, posebno skrene pozornost na probleme vezane za vodu i vodena bogatstva. Ondje gdje vode ima u izobilju, ljudi ne pridaju dužnu pažnju vodi i očuvanju vodnih zaliha. Prema nekim procjenama više od milijarde ljudi nema pitku vodu, a daljnjih 2,5 milijardi živi bez osnovnih sanitarnih uvjeta što se vode tiče.
Svake godine se za ovaj dan odabire jedan novi moto, ove godine je to 'Voda i radna mjesta'. Prethodnih godina su mota bila 'Žene i voda', 'Voda i katastrofe', 'Kako se nositi s oskudicom' i dr.
Hrvatska je bogata (pitkom) vodom, govore da je šesta u Europi po zalihama vode, dok je u svijetu na 42. mjestu. No da bi tako i ostalo valja čuvati hrvatske rijeke i potoke, sve kako bi se ova blagodat očuvala u svojoj kvaliteti i količini. Kad je u pitanju Ličko-senjska županija, tada je rijeka Gacka onaj resurs koji jamči ne samo žiteljima Otočca, nego i Vrhovina, dijela Brinja i Senja snabdijevanje pitkom vodom, a vode Gacka napajaju i Senj, Rab, Podgorje i cijeli otok Pag. Samo da se zna.
Kad je u pitanju ovogodišnji moto, a to je voda i radna mjesta, odnosno rijeka Gacka, nekako je promaklo lanjske godine upozoriti na tužnu obljetnicu, a to je 50. godina kako je osakaćena rijeka Gacka, odnosno kako je ljudskom glupošću i bahatošću nestalo lijevog kraka rijeke Gacke koji je vodio u Švicu te desnog kraka koji je vodi kroz Otočac, Staro Selo, Drenov Klanac, Brlošku Dubravu, Brlog, Kompolje i Hrvatsko Polje. Od nekadašnjih 60 i nešto kilometara njena toka, ostao je 'patrljak' od svega nekih 12 kilometara toka, a Otočac je dobio 'mrtvi kanal'. Ironija je to, ne ćemo reći sudbine, već ljudske nepromišljenosti, da grad koji je dobio ime od vode i po vodi (Otočac – mali otok) bude ostavljen 'na suhom'.
A nekada je rijeka Gacka značila život, nestalo rijeke, u svima spomenutim selima nestalo i života. Valja se prisjetiti tih nekadašnjih stotina mlinskih kamenova, brojnih pilana, stupa i koševa. Valja se prisjetiti da su Gackom splavareni trupci (kerepljenje trupaca), da se na Gcakoj kosila 'resa' (samo za prehranu marve, molit ću lijepo!), da je Gacka bila ribički raj, da se iz Gacke i njenih pritoka nosila voda za potrebe kućanstva. Ona domaćinstva koja su imala tu sreću da budu uz samu rijeku, voda se nosila u 'kablicama', za ona nešto udaljenija nosila se u 'fučijama', a za ona naselja koja su bila dosta udaljena, pitka voda se vozila na kolima u bačvama. Evo, ove fotografije snimljene u Švici (jedna je snimljena i u Sincu na Majerovu vrilu), neposredno iznad glasovita slapa, u 'napoišću', prikazuje kako se voda 'kalala' u bačve, švičku centralu, pilane ... Prikazuje još jednu djelatnost, a to je 'kerepljenje trupaca'.
Dalo bi se o ovome još štogod napisati, no to bi nas predaleko odvelo. Tek gubitkom rijeke Gacke lokalno žiteljstvo je na svojoj koži osjetilo kako je teško prevareno i izvarano, odnosno koliko su stagnirali oni krajevi koji su ostali bez tekućice. To je opomena svima, posebno onima koji još potoka i rijeka imaju. Jer čovjek postane svjestan gubitka tek njegovom realizacijom, a onda je kasno. O tome zorno svjedoči kolorirani crtež švičkog slapa iz 1908. godine.
M. Kranjčević
PRINT
