OTOČAC – Sinoćnja otočka Ultra, priređena povodom prve polovice stotina godina Hrvatskog radija Otočac, započela je nekako skromno, nije baš publika odmah pohrlila u gradski park. Jedni su se neizmjerno radovali tome (da ne uspije), drugi su bili puno optimističniji rekavši 'doći će narod, vidjet ćeš', i bilu su u pravu. Kako su noćne ure odmicale, tako je park bio sve puniji. A kako i ne će, mnogo grupa, ponešto različiti žanrovi privukli su i različitu publiku, od onih mlađih pa do onih u 'ozbiljnim godinama'. Potrajalo je to do dugo u noć, tek negdje prije ponoći u gradski park je nagrnula mladost, moglo bi se reći da se tražilo 'mjesto više', premda je park prostran i za sve ima mjesta. Bilo je to veliko priznanje Hrvatskom radiju Otočac, svim djelatnicima i suradnicima radija, posebno direktorici Ruži Orešković za čijeg se direktorovanja eto ispunila ta velika obljetnica.
Ono što je sinoć bilo također zanimljivo je bila masnica. Kako na razglasu rekoše, bio je to dar Gačanke HRO-u. I nije to bila samo pokoja tepsija masnice, bilo je te masnice ohoho, slobodno je mogla biti prijavljena za Guinnessovu knjigu rekorda. Gačanskim jezikom rečeno, bila je to 'masničina'. Jer nije nam poznato da je netko ispekao toliko masnice da je dosezala dužinu od nekih dvadesetak metara. Masnica od 20 metara! Ipak je to poprilično duga priča, zar ne?
Za one koji manje poznaju gačanski čakavski vokabular valja pojasniti da je masnica u biti svojevrsna pita nafilana svinjskom masti. Trpi ona, masnica, i ponešto različite recepte, može biti slana, može biti slatka, već prema ukusima i tko što voli. Ova Guinnessova je bila i slatka i slana, 'na prebor' kako bi se kazalo. Naravno da je masnica već zbog svoje veličine izazvala neviđeni interes posjetitelja, da su je vrijedne ruke domaćica izrezale u komade i da podijelile publici.
Eto, kad se hoće svašta se može učiniti, u svemu se može naći priča, zanimljiva, turistička, a takva i treba biti.
Čestitke HRO-u na velikoj obljetnici, u nadi da u nekoj budućnosti mu nitko ne će 'doći glave', a pokušavalo se već.
M. Kranjčević
PRINT
