OTOČAC – Nije to nekada tako bilo, ma kakvi, znalo se je kada se „ruši bor“, odnosno kada se skidaju ukrasi i baca božićna jela. Oduvijek je to bilo na blagdan Sv. Tri kralja, pa tko što o tomu mislio ili govorio.
No, u neko novije vrijeme se taj katolički običaj počeo prikazivati u nekomu drugom značenju, počeo se politizirati. Počelo se prigovarati katolicima da bor raskićuju samo da ne bi dočekao pravoslavni Božić. Tu su agilni i prozivački lijevi mediji, koji nalaze bilo koju izliku da katolicima (mahom Hrvatima) natrljaju nos nekom izmišljenom odgovornošću, da ih prozovu, da im spočitnu, da ih posrame, što li već ne. Toj harangi na „rušenje bora“ su se zdušno priključili i neki katolički teolozi i svećenici, pušući u diple – ekumenizma. Kao, zbog njegovanja ekumenizma, poglavito sa Srpskom pravoslavnom crkvom, treba s borom sačekati sve dotle dok ne proteknu i pravoslavni božićni blagdani, „ta braća smo u Kristu“. Kao da nemaju dovoljno prostora za ekumensko djelovanje preko Stepinca, na primjer. Eto im prigode, i to velike.
Uostalom, pravoslavci i ne kite bor, kite oni hrastovu granu i to drže svojom svetom i starom tradicijom, koju valja poštovati. Dakle, korespondencije sa zelenim stabalcem i nema, sasvim su druge prigode dovele katolike i reformirane crkve do kićenja bora, a druge pravoslavne do kićenja hrastova stabalca.
Kako stvari stoje pravoslavnima uopće nije stalo do toga da katolici drže okićen bor i dulje od Bogojavljanja, odnosno za pravoslavni Božić. Ali, ako se nešto hoće učiniti problemom može, premda za to u katoličkoj hrvatskoj tradiciji nije bilo ni primisli. Naravno da će netko istaći da je u svojoj kući držao nakićen bor i dulje od Sv. Tri kralja. Ima na to pravo. Netko će se sjetiti da je u otočkoj crkvi Presveta Trojstva bor bio okićen sve do blagdana sv. Fabijana i Sebastijana (20. siječnja), istina, bio je, i sada je. Od starine tako, a to treba poštivati. No, nitko nema prvo nametati katoličkomu vjernomu narodu neku krivnju i neku odgovornost, ni krivomu ni dužnomu, zbog jednog bora.
Narod je već umoran od svega toga.
M. K.
PRINT
