OTOČAC – Jesen je izuzetno promjenjivo godišnje doba, spaja ona toplo ljeto i hladnu zimu, a taj prijelazni period od ljeta do zime i ne može biti drugačiji, mora biti hirovit, sad ovakav, sad onakav. Jesen nije konstanta, baš kao ni proljeće, to su samo ljeto i zima.
I nije toj jeseni lako, treba preskočiti iz jednoga ekstremnoga godišnjeg doba (ljeto) u drugo (zimu). A u tom periodu se u prirodi događaju drastične promjene, najbolje bismo to mogli usporediti s promjenama kod ljudske vrste u nekim godinama života, do smiraja se ne dolazi lako, traje to, promjenjivo je to, često je i neugodno. Tako je i s jeseni, od onih lijepih dana kada je teško razlučiti je li ljeto ili ipak jesen, pa do kišnih ili snježnih hladnih dana kada se rađa sumnja je li se već uzimilo. Jesen je batrganje, naslućuje se da priroda umire, a mirenje sa smrću nije baš lijep osjećaj; jesen je baš poput posljednjih trenutaka života. Barem se to tako ljudskoj vrsti čini, metaforično je, jako je metaforično, no samoj prirodi to ne znači mnogo, ona ostaje živa, pritajeno živa, kao da je otišla za neko vrijeme na odmor.
Neki ljudi baš zbog te dinamičnosti vole jesen, svaki dan je drugačiji, svaki dan je poseban, nov, ma kakav već bio. I sunce, i kiša, i vjetar, i hladnoća raduju ih. Neki ljudi naprosto u tome uživaju, očito je to stvar temperamenta, mnogo više uživaju nego u smirenima i jednoličnima godišnjim dobima. Već kako tko voli, naravno.
M. K.
PRINT
