OTOČAC – Jutros je u nekima hrvatskim novinama, a o portalima da i ne govorimo, osvanula tužna i pretužna vijest da nas je u 12. godini života napustio slavni Boo, najslađi pas na svijetu. Koje li tragedije, kojega li gubitka! U najmanju ruku bi Ujedinjeni narodi trebali spustiti svoju modrikastu zastavu na pola koplja, i narediti svima ostalim državama da ispred UN spuste i svoje zastave na pola koplja. U najmanju ruku trebalo bi odrediti 40-dnevnu žalost za Booom, zabraniti svu glazbu na radijima, televizijama, a bome i na društvenima mrežama.
Jer to se u najmanju ruku pristoji, a kako se ne će pristojati kada je tužni gazda na svom Facebook profilu objavio: - S najvećom tugom želio sam podijeliti s vama da je Boo preminuo u snu rano jutros. Naša obitelj je slomljena, ali pronalazimo utjehu u tome da ga više ništa ne boli.
Naravno da obitelji Booa treba izraziti najdublju sućut, ako ne i nešto više. Tim više što Boo, kao i svako drugo pašče, nije uginuo, crknuo, već je – preminuo. A to je velika razlika, dok ljudi crkavaju po američkim ulicama od bijede i sirotinje (rekoše da ih je najmanje 45 milijuna (sic!)), eto došlo vrijeme da slavni psići – umiru. Baš kao i ljudi, ma i bolje od toga.
A kad se tome pridoda da je Boo postao najpoznatiji i najomiljeniji ljubimac na društvenim mrežama s preko 16 milijuna pratitelja (što bi neki slavni ljudi dali da imaju toliko posjetitelja, pitamo se?), onda se treba tronuti sve do nožnog prsta i suosjećati i suosjećati. Jer kakav će to sada život biti bez Booa? Kako će Svijet imati smisla bez Booa? Kako leći i kako se ustati bez Booa? Sve su to pitanja na koje će morati i psiholozi dati svoje savjete, vjerujemo i poneki psihijatri.
Quo vadis, homine?
M. K.
PRINT
