OTOČAC – Vjerojatno ste čuli za razne vrste hrane, pritom ne mislimo na vrste asortimana, dakle različitih namirnica, već razne vrste hrane po nekima nazivima koji se na mah čine razumljivima, ali kada se bolje promisli teško im je definirati sadržaj.
Tako je dugo vremena u trendu bila „zdrava hrana“. Protivnici te definicije su kazali da taj termin nije dobar jer ne postoji „nezdrava hrana“ ili „bolesna hrana“. Vele oni da je hrana hrana, ako nije zdravstveno ispravna, da se onda uopće ne može govoriti o hrani već otpadu ili čak opasnu otpadu. Potom se pojavila „organska hrana“, a legitimno je postaviti pitanje kakva je to onda „anorganska hrana“? Zemlja i kamen, možda, rudni minerali? Voda? Zatim se pojavila „eko hrana“, što je upućivalo na način proizvodnje takve hrane, a koji je podrazumijevao prirodni način uzgoja. Javili su se opet neki koji su pitali a kakav je to „neprirodni način uzgoja“? Objašnjavalo se da je to takav uzgoj u kojemu se ne koristi sva sila kemijskih sredstava, bilo u gnojivima, bilo u pesticidima i drugim herbicidima za uništavanje korova ili zaštitu biljaka, odnosno uzgoju životinja. Potom se pojavio termin „funkcionalna hrana“, što je bilo teško na prvi mah razlučiti o čemu se radi. Trebalo je malo „progugliti“ pa doći do spoznaje da je to ona hrana koja pridonosi zdravlju ljudi, ali se ne smije svrstati u lijekove i ljekovita sredstva. Kao primjer takve hrane je med, propolis, cvjetna pelud i niz drugih namirnica. A sada se pojavio pojam „osviještene prehrane“. Bože mili, o čemu se tu radi?
Nije lako doći do spoznaje što je to „osviještena prehrana“. Nismo se usudili pitati našu babu Francu što ona o tome misli, najpristojniji njen odgovor bi bio da je to neka pametna, zrela i mudra prehrana, svjesna sebe i svojih vrijednosti. Produhovljena i načitana?! Naravno da to nije to, već posve nešto drugo.
„Osviještenu prehranu“ osmislili su i izmislili veliki trgovinski lanci. Uvidjeli su oni da se za skupe novce može prodavati ona hrana koja je proizvedena na iskonski način, ili barem približno tome. Tu bi, dakle, ulazila ona hrana koja bi bila i „zdrava“, i „eko“, i „funkcionalna“, ili tko zna sve kakva ne, samo ne ona koja je konfekcijska i koju je po istim centrima prisiljena kupovati sirotinja, pa makar se (o)trovala i dobila kakvu boleštinu sutra. Razvitku tog trenda pridonijela je i producirana promidžba o zdravlju, zdravom načinu života, zdravoj prehrani, zdravom gibanju, svemu onome što može tijelo suvremena čovjeka održati krepkim i mladim (sindrom t. zv. vrela vječne mladosti). A kad je zdravlje u pitanju, proglašeno je to najvećom investicijom koju svaki pojedinac treba nastojati sebi priuštiti. Pa se oni, trgovci, zato postaraše i u svojim centrima ponudiše „osviještenu prehranu“, za „osviještene kupce“, da uživaju u „osviještenoj kupnji“. Jer takav soj kupaca svrstaše u posebnu kastu „eko građana“ (doslovno tako), a tko tamo pripada, e to je već stvar prestiža i ugleda. Zasada je takvih tek 15-ak posto kupaca, a to se još uvijek može smatrati elitom. Dođu takvi kao nekakvi „brahmani“ u modernu kastinskom svijetu. I sada neka netko kaže kako je moderan svijet civilizacijski silno uznapredovao i otarasio se prastarih socijalnih obrazaca funkcioniranja i ponašanja – dobacuje nama naša baba Franca.
M. Kranjčević
PRINT
