OTOČAC – Već se dugo vremena nismo posjetili našu babu Francu, reko, red je, staro je čeljade, u pitanju su stotine i stotine godina njena života, a sa starim se nikada ne zna, može otići „bogu na račune“ svakog trena. No, Svevišnjemu hvala, i slava i dika budi, još uvijek je drži kreposnu, čilu i za njene godine pristojno zdravu. I kad smo se uvjerili da funkcionira „kaj urica“, kako bi ona kazala, odlučili smo još jednom testirati njenu urođenu lucidnost (znate, to se stječe rođenjem, tu škola i obrazovanje nema baš velika utjecaja, ma koliko se time kitili i hvalili, pa i najvišima titulama za spomenik na grobu spremnima).
Svi vele da se ovaj svijet mijenja, da nije isti, da napreduje, da se javljaju kojekakve novine, u prijašnjim vremenima nepoznate. Pa je li baš tome tako, htjeli smo provjeriti kod naše babe France, ona nam dođe k'o neki „lakmus papir“ za propitivanje naše „moderne nadmoći“. I krenuli smo s pitanjem znali ona što je to lumberseksualac?
-Ajme ča ti svakakove prdačine pitaš? Ti misliš da san ja munjena, eli? Evo ti šipak - pokazuje nam palac proguran između kažiprsta i srednjaka, želeći tako ostati u domeni „uljuđena ponašanja“. - Je da san ja stara, i prestara, al čula san ja za toga tvoga homoseksualca, čula. Un će meni! … To ti je, eli, peder, kase oće po gospocku divanit. I samo da ti kažen, toga u moje vrime ni bilo, ti homoseksualcov, ma kakov. Ne, ne, muški su bili muški, a ženske žensko…
Nismo bili posve načistu nije li možda pogrešno čula, lumberseksualac i homoseksualac, nimalo to nije blisko. Dapače. Ili se možda, naša baba Franca, čini nevješta, s njom nikada ne znaš na čemu si. Pa smo joj počeli objašnjavati kako ne pitamo za homoseksualca, već za lumberseksualca …
-A kakov ti je sadaj taj? – zaškiljila je na jedno oko, baš poput strastvena pušača kojemu dim grize oko.
Počeli smo joj od početka objašnjavati što je lumberseksualac, da je to novi trend koji se pojavljuje u modernom svijetu muškaraca, da je to novi stil. Da je to nešto drugo od metroseksualca, ulickana, profinjena, mirišljava, muških dlaka oslobođena muškarca, lijepo odjevena …
-E, te tvoje metroseksualce nigda nisan volila. Ča ja znan tako očupanoga, kaj kokoš kad očupaš od perja, el muško el žensko. Ja volin ić nasiguro, a ne, borati, gurat ruku tamo doli da vidin ča je ki. Hm! – okrenula je glavu i diskretno pljunula pomno pripremljenu pljuvačku, ma cijelo jezerce.
Nismo je htjeli dodatno zbunjivati s uberseksualcima, vjerojatno njoj prihvatljivijima, a riječ je o muškarcima s mnogo više izraženim društvenim vrijednostima, emocijama, sposobnošću za vezivanje i širokim interesom.
-Nemoj ti meni tote jopet podvaljivat rog pod sviću! Ta nisan ja munjena. Ne treba meni čovik kaj ima emocije, još će mi tote plakat i slinit. Ma goni to! Čovik treba bit nako … muško, a ne žensko, čupat obrve i tako to.
Pojasnili smo joj da i za to ima ime, da se takvi nazivaju retroseksualci, da takvi ne čupaju obrve, ne briju dlake, ne ide po solarijima da budu „braon“, da se takvi kupaju jednom tjedno ili tek kad idu liječniku. Za retroseksualca ne postoji ružna žena, hvata što stigne…
-Eeee, takov, takov, taj je za moju kuću. Ne peren se ni sama svaki dan, bog i na petnajst dan. Ki se vratar vidil vajk pljackat, tu jadnu kožu razmačat i raspirat. Još se kakove bolešćine dokopat, hm! Svašta ću ja još čut. …Nego, aj ti taj svoj divan pripeljuj kraju, evo meni Miza muče, red je ić pomust, puknuće joj vime koliko je nabrizgala. Ako je sadaj u pitanju retroseksualac, ča je unda s tin tvojin lumberseksualcen, a?
Pokušali smo našoj babi Franci objasniti koje su to glavne karakteristike lumberseksualca. Rekli smo joj, da ona uopće može shvatiti o čemu se radi, da je to veliki gospodin, visokoškolovani koji radi u uredu, koji je dobro plaćen, kojemu je u rukama laptop dvadesetičetiri sata dnevno, ali koji hoće izgledati poput drvosječe. Da nosi karirane starinske košulje, ošire hlače, da se ne brije već da ima dužu bradu i da djeluje pomalo muški zapušteno. Za takvima da sada žene lude jer lumberseksualci djeluju poput drvosječa koji su netom ispali iz neke duboke šume. Da imaju jaku ekološku svijest. Jesu, a nisu …
-Stani malo! Stoj! Da imadu ekološku svist? Ekološku svist?! Nek un ima svist meni u postelji, a s ton ekološkon neka gre kudaj oće. … Nu, reci ti meni el taj tvoj lumberseksualac nako malo tukne na pot, na znoj, nako da malo uida za oči?
Morali smo negirati, ipak se radi o njegovanu muškarcu, koji samo izgledom podražava zapuštena muškarca u svima njegovima muškim atributima.
-Unda niš otebe i toga tvoga lumberseksualca. A ja se već ponadala da un daje nako malo po znoju, da daje po bakovini. … Eeee, kase sitin … takov je moj pokojni Jura bil, Bog ga pomiluj. To je za me čovik, a ne ovo. Znaš ča ću ja tebi reć; moreš ti minjat anbalažu koliko oš, al ako muško ni' muško, zovi ti njega kako oš, niš od njega. Da tebi tvoja baba kaže. Tako! – uzela je „rukaču“ i otišla pomusti svoju Mizu „da joj vime ne pukne“. – I samo da te još nešto pitan, a koliko će taj tvoj lumberseksualac potrajat, a?
Eto, tako je to završilo s novim tipom moderna muškarca, pa kome milo, kome krivo.
M. Kranjčević
PRINT
