OTOČAC – Stisnula kriza, razvlači se već godinama „poput crijeva“, ljudi se snalaze kako mogu i umiju, mnogi su došli u krajnje nezavidan položaj, što svojom voljom, što voljom drugih, a da bi se nekako „prebortalo“ dođe se do odluke da se prodaju neke nekretnine, sve u stilu „ deri kožu z guzice i krpaj lice“ (kako to slikovito kaže naša baba Franca).
Ali, eto ti ga vraže, nije lako ni „razmuntati“ neku starinu, neki posjed, kuću ili stan – nitko ne kupuje. A zašto nitko ne kupuje? Pa odgovor već može dati i dijete iz vrtića – nema se novaca. I tu je krug zatvoren. Evo, o tome svjedoče i agencije za prodaju nekretnina, mnoge su već propale, a neke su na samom rubu opstanka i pitanje je kada će i one pokleknuti.
Naime, od 2008. godine cijene na tržištu nekretnina u stalnom su padu, a samo prošle godine pale su za deset posto. U tom padu cijena sve se poremetilo, nestale su stvarne vrijednosti, zavladao je pravi kaos u procjeni vrijednosti nekretnina, kada bi se govorilo jezikom tržišta javljaju se i „damping cijene“ (dam samo da prodam), a takva situacija je stvorila totalni nered, toga je i država postala svjesna. Zato Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja uvodi Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina koji bi na snagu trebao stupiti sredinom godine. Samo treba to dočekati.
A što se trenutno događa s hrvatskim tržištem nekretnina? Agencije se jadaju da se mahom nude starije obiteljske kuće i rabljeni stanovi do šezdeset metara četvornih s jednom spavaćom sobom, a cijene su im precijenjene i do trideset posto. A kako to onda prodati? Kome? Jer kod ovakvih nekretnina očito i neke emocije nastoje diktirati (višu) cijenu, ta za Boga miloga „to je naša starina; to je naša djedovina“, a te kriterije tržište očito ne valorizira.
Lako je biti pametan i preporučiti da sada nije vrijeme za prodaju nekretnina ako baš nije „za glavu“. No kako to reći onima kojima je „dogorjelo do nokata“?
M. Kranjčević
PRINT
