Upravo smo čuli za potres u Zagrebu. Vidimo da je oštećena i zagrebačka katedrala, u kojoj sam se na grobu Bl. Alojzija Stepinca, triput molio. Sheila (moja supruga) i ja smo u karanteni, ali bez simptoma virusa corone. Mi smo oprezni. Svijet se brzo mijenja, ali nadajmo se i molimo da ovaj virusni tsunami prođe s najmanje moguće smrtnih slučajeva i maksimalnim učinkom duhovnog buđenja ljudi. Nadam se da ste mirni usred svih prirodnih briga. Jeste li dobro i vi i vaše obitelji? Mučimo se s virusom, a vas je još pogodila nevolja potresa. Suosjećamo vama…i molimo za vas! Svu svoju ljubav prema vama opisao sam u romanu “Otok svijeta” i priči o Josipu iz Rajskih Polja…
Volim Hrvatsku!
Pisao sam već i ponavljam svoje emocije: „Kad sam upoznao Hrvate, od samoga početka me je obuzeo ugodan osjećaj kako zapravo, u dubini duše, poznajem taj narod. Taj se osjećaj djelomice rodio iz moga divljenja nevjerojatnom značaju hrvatskih katolika, dinamičnosti njihove žive Crkve s dugim popisom mučenikâ iz nedavnih vremena, njihovim istinskim apostolskim biskupima, njihovim župama, vjerskim zajednicama, i bogoslovijama punim mladih; njihovoj dinamičnoj pravovjernosti te visokoj razini obrazovanja i kulture – koje mogu ravnopravno stati uz bok bilo kojima u Zapadnoj Europi. No, ima tu još nečeg – a to je tajnovito „još nešto” – uvelike povezano s jedinstvenim značajem i poviješću toga naroda.
Gradili su crkve na pepelu rimskoga Iliriuma, u vrijeme dok su moji preci još uvijek prinosili ljudske žrtve i klanjali se drveću. Kao izvrsni ratnici, Hrvati su jednom od papa iz ranih vremena obećali da nikada neće napasti drugu zemlju i da će se u borbu upustiti jedino da bi vlastitu zemlju obranili od napada. Kroz gotovo tisućljeće i pol, besprijekorno su održali to obećanje. U razdoblju između 1991. i 1995., u Domovinskome ratu, kada je Srbija napala bivše republike Jugoslavije u namjeri obnove komunizma, Hrvatska je podigla malu vojsku dragovoljaca uz vrlo malo oružja za obranu i uspjela odoljeti napadu, iako prilike nisu nimalo bile na njenoj strani. Hrvati na genocid i stravične ratne zločine nisu uzvratili mržnjom, već su se u cijelosti odlučili za kristolika načela, kako bi svoju demokraciju izgradili na pravdi, a ne na prolijevanju nedužne krvi. Zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić tada je ovako govorio i poučavao: “Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću spaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegovog doma! Ako je ubio mog oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom, nego ću poštovati život njegova oca, brata, sina, sestre!”
Ovdje na našem malom fakultetu (gdje predajem povijest umjetnosti) Gospino prijestolje mudrosti, premještamo se na internetska predavanja i uskoro na ispite. Oko 30% naših učenika otišlo je kući, ostatak je u polukarantiranom smještaju, sa strogim protokolima. Sve su mise otkazane do daljnjeg, premda su naše župne crkve ostale otvorene, s povećanim satima klanjanja. Prošle smo nedjelje prolazili kroz grad između dviju župa – vidjeli smo 135 ljudi u pratnji svećenika i đakona koji su nosili izloženi Presveti sakrament i molili za “prestanak kuge”. Uglavnom su stanovnici gradova veseli i dobro raspoloženi, premda su promet i pješaci svedeni na minimum.
Sheila i ja oduvijek smo se pripremali za krizna vremena. Ja sam bio Irac i neo-apokaliptičar. Dakle, u podrumu imamo zaliha za 4-6 mjeseci sušene i konzervirane hrane, plus puno rezervnih izvora energije (svijeće, kerozin, ogrjev). U našoj klimi toplina je bitan faktor održavanja života. Ovo također dolazi s unutarnjim osjećajem da nije cilj samo prikupljanje, već za dijeljenje s drugima ako treba.
Ostanite u dobru i odvažni Kristovi sinovi i kćeri. Milost i potpuni mir s vama u našem Spasitelju Isusu i Bezgrješnom Marijinu Srcu, pod toplim naručjem Sv. Josipa.
Vaš Michael
Miportal.hr
PRINT
