Plenković, njegovi ministri i svi koji stalno proturaju te teze zapravo podmuklo vrijeđaju sve nas koji ćemo u ime svojih najbližih, kojih više nema, a ubijeni su, a zločinci već gotovo tri desetljeća nisu procesuirani, ići na prosvjed. Javnost, umjesto HDZ-ovih i SDSS-ovih spinova i zamjena teza, ima pravo znati sljedeće podatke koji su stravični i sramotni za institucije ove države, poglavito za DORH i MUP., piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
Prvi moj motiv je osobno iskustvo s DORH-om, a veže se uz moju najužu obitelj.
U Đakovu, koji nije bio na liniji bojišnice, ubijen je moj nećak Josip, koji je imao 13 godina. On nije Aleksandra Zec, jer, očito, velebni kulturnjaci pa i u filmu “Srbenka”, djeci ubijenoj u ratu broje krvna zrnca pa ih, kao malu Aleksandru, bezočno instrumentaliziraju u svojoj poremećenoj ideološkoj agendi.
I mamina sestra, baka, tetka mi Ruža, ubijena je s Josipom. Seka mi Katica je spaljena na radnom mjestu u Đakovu, u propaloj tekstilnoj tvornici “Posavina”, iza sebe ostavila je dvoje djece predvrtićke dobi. Ubio je avion JNA s lijepom antifašističkom petokrakom koji je raketirao tvornicu.
Iz DORH-a ništa!
Budući da DORH desetljećima ništa nije poduzimao, mi, obitelji civilnih žrtava, sami smo krenuli u istragu. Nakon što smo utvrdili točne datume i vrijeme kada su avioni JNA ubili naše najmilije, poslali smo 8. 1. 2004. godine Tužiteljstvu za ratne zločine u Beogradu zahtjev za dokumentacijom koji su piloti i oficiri u to vrijeme to učinili, slikovito, tražili smo dnevnike letenja.
Moram reći da su Srbi u Tužiteljstvu bili susretljivi i odgovorili vrlo brzo (KTR. Br. 5/2014) napomenuvši da te podatke ne mogu davati civilnim udrugama, već samo našem DORH-u napisavši da “podaci mogu da budu dostavljeni tom odvjetništvu”. Otišli smo u DORH u Osijeku i upoznali ih s ovim dokumentom. Znate što su napravili: Ništa!!!!
A evo što kaže Zakon o DORH-u:
“U skladu s odredbama Zakona o državnom odvjetništvu i Zakona o kaznenom postupku državni je odvjetnik dužan postupati i kada do njega samo dopre glas da je počinjeno kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti.” I sada neka mene i moju obitelj netko pita jesmo li politički instrumentalizirani. Ne, mi smo bijesni na DORH, Srbi bi dali podatke, a oni ne traže. Plenkoviću i društvo iz HDZ-a, prestanite nas vrijeđati i sredite pravosuđe. Ako ste tako brzo našli “atentatora” na Pupovca, zašto ova država nije u stanju riješiti ubojstvo mojih najbližih gotovo trideset godine. Zavidim Pupovcu jer bih bio presretan da su na mog nećaka i seku bacali ostatke hrane…
Drugi motiv je Vukovar
Kada je Nikola Kajkić, ponos Hrvatske, preuzeo istragu, mojim prijateljima Vukovarcima buknula je nada, Vukovarcima u kojima nema obitelji u kojoj netko nije ubijen, zlostavljan ili silovan. I onda se dogodilo sljedeće. Gospodin Kajkić dolazi do Cvjetina Jovića. Ovaj mu priznaje da je Pupovčev bliski suradnik i aktualni dožupan vukovarsko-srijemski, SDSS-ovac Đorđe Ćurčić naredio da iskupa jamu na Ovčari u koju su pobacani ranjenici i civili.
Plenkovićev partner
Cvjetin Jović je ujedno radio kasnije i na premještanju drugih jama, dakle na zataškavanju zločina. Unatoč tome, odmah nakon mirne reintegracije, umjesto da se Jovića odmah procesuira, hrvatske vlasti (!) mu žurno izdaju putovnicu i ovaj bježi u Norvešku, gdje i danas živi!?
Kajkić nije istraživao sitne ribe. Našao se s pukovnikom KOS-a Bogoljubom Kijanovićem. On je, među inim, vodio operaciju zločina. Kad je vidio Kajkića, rasplakao se jer je mislio da je on jedan od onih koje je odbio ubiti. Pet sati su razgovarali.
Kajkić je od Kijanovića dobio hrpu podataka iz prve ruke. Jedan od njih je da se pet dana prije pada Vukovara, 13. studenoga, Kijanović našao u Mađarskoj s Mustačem, koji služi kaznu zajedno s Perkovićem u Njemačkoj za udbaško ubojstvo Stjepana Đurekovića?
O čemu su Mustač i Kijanović razgovarali, ne znam, ali sam siguran da su “Mustači” u našim redovima već 1998. počeli zataškavati zločin u Vukovaru i Ovčari te davati putovnice Jovićima da bježe u Norvešku.
Epilog
Nakon što je Kajkić 17. 1. SDSS-ova dožupana Ćurčića pozvao na razgovor, Kajkića su iz MUP-a iz Zagreba nazvali da stane s istragom protiv Ćurčića, a 22. 2. MUP je Kajkiću oduzeo predmet. Opet zataškale naše institucije, dakle MUP, na čelu s Plenkovićevim najbližim suradnikom, ministrom Božinovićem.
Očito je SDSS-ov dožupan nazvao “nekoga” od Plenkovićevih koalicijskih partnera i istraga je zaustavljena, a Kajkić smijenjen, jer sve je išlo dobro dok Kajkić nije dirnuo u Pupovčeva stranačkog kolegu. Plenkoviću, tko tu, dakle, politizira, tko politički instrumentalizira žrtve štiteći zločince, opstruirajući istragu?
Moja obitelj i Vukovarci jamačno ne. Ni Penava. Ovo u subotu će biti krik žrtava, a institucije neka i dalje rade svoj posao kao zadnjih 27 godina. A kako ga rade, upravo opisah. Ni Šešelj ne bi bolje…
Maxportal.hr
PRINT
