Od srpnja ove godine Valpovo je dobilo nove stanovnike: Andreasa Lovrečića (36), njegovu nevjenčanu suprugu Kathrin (36) te njihovu djecu Aelishu (9) i Moriesa (7). Djeca još ne znaju hrvatski jezik, ali su presretni.
Cijela priča možda i ne bi bilo toliko zanimljiva da nije riječ o njemačkim državljanima koji su odlučili napustiti uhodan život u Njemačkoj, u koju se svake godine odseli na desetke tisuća Hrvata, i sa svojom djecom početi posve nov život u Slavoniji, piše Glas Slavonije.
– Otkako smo se doselili ljudi nas ne prestaju čudno gledati i propitkivati zašto smo se odlučili doći baš u Hrvatsku kada velik broj ljudi iz nje iseljava. No što smo duže tu i što smo više iskustava proživjeli, upoznali mentalitet ljudi i ovdašnji način života, postajemo sve sigurniji da smo donijeli dobru odluku, da je naša i budućnost naše djece upravo ovdje – u Slavoniji i Valpovu, gdje smo pronašli sve ono što smo od života tražili – na nesigurnom hrvatskom priča Andreas.
Djeca i Kathrin uče hrvatski jezik
Iako ni Kathrin ni djeca ne znaju hrvatski jezik, Aelisha je sretna i zadovoljna učenica 3., a Mories učenik 2. razreda valpovačke Osnovne škole. Počinju svladavati jezik i presretni su što su ih u školi odlično prihvatila druga djeca i nastavnici.
Andreasovi su se roditelji iz Općine Marijanci početkom osamdesetih godina preselili u Njemačku, gdje je Andreas rođen, odrastao i školovao se, a spone s Hrvatskom nisu bile prečvrste. U jednom razdoblju Andreas čak 13 godina nije dolazio u zavičaj svojih roditelja.
U međuvremenu je završio školu, zaposlio se i zasnovao obitelj te je počeo preko društvenih mreža uspostavljati kontakt s rodbinom u Hrvatskoj. Ovdje su ih brzo i srdačno prihvatili, a već prvi poziv za dolazak bio je na svadbu rođakinje iz Valpova 2015. godine, gdje su se oduševili ljudima, sredinom i ugođajem.
Prošnja u dvorcu
Prošle su se godine ponovo vratili pa je Andreas na mostu kod ulaza u valpovački dvorac službeno zaprosio i zaručio svoju životnu suputnicu Kathrin. Tada su oboje shvatili da je Valpovo mjesto gdje žele nastaviti živjeti. Kad su se vratili u svoj grad 60-ak kilometara od Stuttgarta, donijeli su konačnu odluku o preseljenju u Hrvatsku i počeli pripreme.
Premda nije bila riječ o jednostavnoj odluci, kada je riječ o poslu, nije bilo previše dvojbe: Kathrin se odlučila pridružiti suprugu i nastaviti razvijati djelatnost online prodaje umjetničkih predmeta od drveta koje Andreas sam izrađuje. S tim, kažu, mogu sasvim pristojno živjeti u Valpovu, gdje su iznajmili kuću. Sada uživaju u posjetima rodbine, prijatelja i susjeda, u novim poznanstvima, druženjima s ljudima koji ih prihvaćaju i pomažu im.
Uživaju i u odlascima na tržnicu, domaćoj slavonskoj hrani te kavama na gradskim terasama, a posebno im je, kažu, drago što se i u očima njihove djece pojavio sjaj slobode i sreće, za kojim su donedavno toliko čeznuli.
“Djeca se ne igraju, odrasli ne druže”
– Ne možemo se načuditi što ovdje djeca na poziv druge djece istog trenutka izlaze na ulicu i igraju se. U Njemačkoj smo se za to morali najaviti nekoliko dana ranije jer se od brojnih obveza djeca više uopće ne igraju.
Odrasli se zbog posla od ranog jutra do kasne večeri više ne druže ni rodbinski, ni prijateljski, velika većina je stalno tmurna i bezvoljna i rijetko komuniciraju, a mi takav život jednostavno više nismo mogli podnositi i morali smo nešto promijeniti – priča Kathrin koja je, iako Njemica, čeznula za životnim promjenama, piše u ovoj lijepoj priči Glas Slavonije.
Croative.net
PRINT
