Zakonom o konvalidaciji («Narodne novine», broj 104/97) i Pravilnikom o postupku konvalidiranja odluka i pojedinačnih akata iz područja mirovinskog osiguranja («Narodne novine», broj 53/08.), koji je stupio na snagu 17. svibnja 2008., uređuju se pitanja konvalidacije staža osiguranja i konvalidiranja odluka i pojedinačnih akata iz područja mirovinskog osiguranja donesenih ili izdanih od strane raznih tijela ili pravnih osoba koje su imale javne ovlasti na područjima Republike Hrvatske koja su bila pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda. Osnovna novina koju je donio Pravilnik je ta da osobe koje su bile u osiguranju na bivšim okupiranim područjima Republike Hrvatske nisu više ograničene rokom za podnošenje zahtjeva za konvalidaciju staža osiguranja i mirovina.
Prema evidencijama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, od stupanja na snagu Pravilnika, zaprimljeno je 7796 zahtjeva za konvalidaciju staža, te je 861 zahtjev riješen, od kojih je 425 pozitivno riješeno, a negativno je doneseno 436 rješenja u kojima se odbija zahtjev za konvalidaciju staža.
Vrijeme provedeno u paravojnim formacijama ne utvrđuje se u mirovinski staž, te se konvalidira samo onaj staž za koji postoji pisani dokaz o postojanju radnog odnosa. Konvalidacija pretpostavlja postojanje pisanog akta čija se konvalidacija traži, što znači da se samo na osnovi izjava svjedoka u postupku konvalidacije ne može utvrđivati staž.
U mirovinski staž, kao staž osiguranja, ne priznaje se razdoblje provedeno u aktivnoj službi ili u pričuvnom sastavu vojske, milicije ili teritorijalne obrane tzv. Republike Srpske Krajine i razdoblje provedeno na radu, u bilo kojem svojstvu, u Ministarstvu obrane ili Ministarstvu unutarnjih poslova tzv. Republike Srpske Krajine. Također se, kao staž osiguranja, ne priznaju razdoblja koja je zainteresirana osoba provela na radnom mjestu u tijelima čiji je rad bio usmjeren na rušenje pravnog poretka Republike Hrvatske, niti je takva mogućnost propisana zakonima Republike Hrvatske.
Najviše zahtjeva zaprimljeno je u Područnoj službi u Sisku (2662 zahtjev) i Područnoj službi u Šibeniku (1600 zahtjeva), te u Područnoj službi u Zadru (1420 zahtjeva), Osijeku (708 zahtjeva), Vukovaru (574 zahtjeva), Gospiću (465 zahtjeva) i u Karlovcu (317 zahtjev). Ostale područne službe primile su manji broj zahtjeva.
Zbog velikog broja ovih zahtjeva i uvijek posebno osjetljivoj materiji utvrđivanja staža, provedbi Zakona o konvalidaciji kao i Pravilnika o postupku konvalidiranja odluka i pojedinačnih akata iz područja mirovinskog osiguranja, pristupa se stručno i odgovorno.
Radnici Zavoda, već navikli na stalne promjene propisa, svoje poslove i zadatke obavljaju profesionalno, primjenjujući stručno znanje i iskustvo, u radu sa svim strankama, pri ostvarivanju prava, u skladu s važećim propisima i zaštitom javnog interesa.
Što znači da je recimo područni ured Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u Vukovaru priznao radni staž u trajanju od pet godina, devet mjeseci i 13 radnih dana u razdoblju od 17. 10. 1991. godine do 19. 7. 1997. godine kao pripadniku MUP-Krajine Vukovar, dakle sve do mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja.
Pitanje je koliko samo izdvajamo iz proračuna za razne mirovine priznate na nepostojećem radnom stažu, a svakako je vrhunac što se iste isplaćuju i za ‘radni staž’ koji su pojedinci nakupili u službama tzv. Republike Srpske Krajine, drugim riječima, hrvatska im država plaća, odnosno svi mi, za vrijeme koje su proveli aktivno sudjelujući u agresiji na Hrvatsku ili koliko mi odvajamo iz državnog proračuna za četnike i sve one koji su razarali Hrvatsku. Ako su bili plaćeni za to i temeljem toga će ostvariti mirovinu, onda možemo stvarno reći da je bio na našim područjima građanski rat.
D. Šemovčan/PDN
PRINT
