Čovjek je najslobodnije od sviju živih bića. Može misliti što god hoće, kad hoće, kako hoće i koliko hoće. U 20. se stoljeću sloboda mišljenja donekle uspjela pretvoriti u slobodu govora, napose u SAD-u, gdje je sloboda išla toliko daleko da, ako je netko htio organizirati (neo)nacistički skup, ili uopće bilo kakav skup kojeg bi suvremeni dežurni "moralisti" proglasili "govorom mržnje", morao je naprosto o tomu obavijestiti nadležnu policijsku upravu, i lijepo marširati s podignutom desnicom uzvikujući "Sieg Heil!".
Štoviše, američki Vrhovni sud je čak paljenje američke zastave proglasio slobodom govora, što je našim i lijevim i desnim totalitarnim umovima nepojmljivo, no to je (bila) prava sloboda (govora).
(…)
Posljednjih desetljeća svjedočimo puzajućoj militantnosti onih koji zastupaju "liberalna" ili "slobodarska" (politička) stajališta, pod krinkom političke korektnosti, koja se danas obračunava sa svime što joj nije prihvatljivo upravo putem t. zv. "govora mržnje", odnosno verbalnim deliktom kakvoga smo imali u bivšoj totalitarnoj tvorevini. Došlo je dotle da stariji ljudi u šali tvrde da je, na primjeru Hrvatske, bilo više slobode u nekadašnjoj Jugoslaviji, nego danas. Jer, onda nisi smio dirati Tita, Partiju, JNA i samoupravnu doktrinu, ali si protiv svega ostaloga mogao govoriti (i pisati) koliko god si htio.
Danas, da se zadržimo na hrvatskom primjeru, ne možeš ni protiv čega što odudara od nekakvog dominantnog kanona "političke korektnosti". Ne smiješ ništa reći protiv ni jedne nacije (osim hrvatske, a za to te još i plate), ne smiješ protiv ni jedne vjeroispovijesti (izuzev katoličke), ne smiješ ružnima reći da su ružni, debelima da su debeli, glupima da su glupi, bolesnima da su bolesni, ne smiješ ispričati viceve, ne smiješ citirati narodne poslovice – uvijek se netko "uvrijedi". Ukoliko se netko ogriješi o taj čudnovati kanon političke korektnosti, slijedi linč, a u posljednje vrijeme i institucionalne sankcije.
Na neke se novinare diže hajka jer uzvraćaju istom mjerom (satirom na "satiru"), tako je DORH nedavno pokrenuo kazneni postupak protiv Marka Juriča. Ivan Đakić je priveden zbog zaista neukusne "čestitke" na Facebook profilu, no ako se neukus počne kažnjavati, puno bi ih bilo kažnjeno. Ide se dotle da se saborskog zastupnika Ivana Pernara optužuje za, pazi sad, nadriliječništvo, jer je kazao da C-vitamin liječi bolesti, ili što već. Naposljetku, sam se Plenković uvrijedio i rekao da ne će trpjeti (!) da ga se naziva veleizdajnikom. Kratka pouka o demokraciji: saborski zastupnik upravo zato i uživa zastupnički imunitet, kako bi mogao nesmetano govoriti što god ga je volja, bilo to utemeljeno ili ne, suvislo ili ne. Stoga, Plenky će morati naučiti "trpiti" što god mu saborski zastupnici govore, barem dok ne promijeni Ustav i izmijeni zakone.
(…)
Večernjak donosi naslov "Vlada kreće u borbu protiv lažnih vijesti". Naime Europska komisija pokreće "platformu za alarmiranje o ‘fake news’ koji ruši povjerenje građana u institucije." Evo do koje mjere sve ide naopako. Dakle, ljudi su nezadovoljni političarima, jer se ne drže predizbornih obećanja i postupaju suprotno deklariranom svjetonazoru, pa će se nastojati "nezadovoljnike" onemogućiti i spriječiti u izražavanju njihova nezadovoljstva! Kad mađarski predsjednik vlade Orban kaže da "Mađarska (i Europa) ne žele migrante", onda je to, što se tiče Jean-Claud Junckera – "fake news". Junckera nit' je itko birao nit' bi itko znao za njega da nije njegovih homoseksualnih i alkoholnih ekscesa, no važno je da će on i njegovi štipoguzi određivati što je, a što nije "fake news", a naši će ga domaći "ćatolici" svesrdno poduprijeti.
Dođe li do toga, poslovični "pruski cenzor" (iz 19. stoljeća) će izblijedjeti pred "briselskim cenzorom" koji ima ambiciju kontrolirati čak i internet. Uostalom, vijest je ili točna ili nije; nešto jest činjenica, a nešto nije. Dakle, teroristički napad se dogodio tamo i tamo ili se nije dogodio, počinitelj je taj i taj ili nije, pa nije previše jasno što bi točno značilo "fake news". Vijest je vijest, a mišljenje je mišljenje, makar bilo zasnovano na krivotvorenim ili lažnim podacima. Na slobodnom tržištu nema previše potrebe regulirati lažne vijesti; to čini samo tržište, jer samo će luđak nastaviti čitati ili plaćati medije koji sustavno objavljuju lažne vijesti/informacije.
Kako stvari stoje, stremi se zabrani izgovorenog ili napisanog mišljenja, naravno, koje odudara od kanona nikad odredive političke korektnosti. Možemo se tješiti činjenicom da će nam uvijek ostati sloboda mišljenja u našim vlastitim glavama, barem dok tehnologija i znanost ne zaobiđu i taj "problem".
HRsvijet
PRINT
