(…)
Komunistički trik zloporabe Holokausta protiv Hrvatske ima ovu shemu: ustaše su donijeli rasne zakone i ubijali Srbe, Židove i Rome, to je Holokaust; tko dira u srbokomunističke preuveličavanja i laži – dira i u istinu o Holokaustu u Europi. Tko dira u istinu o Holokaustu u Europi, navući će bijes Židova. Pa će nastradati i hrvatski „revizionizam“ i država Hrvatska.
To je i davnašnji i današnji komunistički cilj u Hrvatskoj – da nastrada hrvatska država, a za to se služe tim trikom s Holokaustom.
Vikom da u učenju hrvatske povijesti „nema dovoljno Holokausta“ oni žele ostati glavni tvorci kurikula povijesti i prikazati je da za Hrvatsku bude što manje nacionalna i istinita, a što više balkanska i sramotna. Holokaust im služi da zadobiju pozornost i reakciju Židova kojima je Holokaust svetinja i koji su na njega jako osjetljivi, a demokratsku Hrvatsku prikažu kao društvo koje negira Holokaust, dakle je pronacističko. A nacizam je u svijetu zauvijek osuđen, pa bi sjena te osude pala i na Hrvatsku.
Režim NDH jest tamna mrlja na hrvatskoj povijesti, ali nije ni grijeh ni štićenik današnje Hrvatske. Nitko u Hrvatskoj nije protiv učenja tužne istine o NDH, ali imamo pravo ne prihvatiti komunističke laži nataložene na razdoblju hrvatske povijesti u vrijeme komunističkoga režima. Zato vikom o Holokaustu komunisti zapravo žele spriječiti otkrivanje svojih laži, a ne zaštititi istinu o Holokaustu.
Holokaust se primjereno učio u hrvatskim školama i prije Jokića, uči se danas i učit će se i u budućnosti. No to ne znači da to učenje smije sadržavati preuveličavanja i ordinarne laži.
Zašto se upravo danas komunisti toliko pozivaju na Holokaust?
Više je razloga zbog kojih hrvatski komunisti danas toliko ustraju na učenju Holokausta. Prvo, oni su to uvijek i činili: nakon što su pobili sve s ikakvim znanjem i kulturom a narod zasužnjili u svoj satrapski režim, u tijeku svoje vlasti od 45 godina izmislili su, prekrojili, zatajili i iskrivili cijelu hrvatsku povijest, a napose onu II. svjetskoga rata. I tako su Hrvate strpali u naciste i stvorili mehanizam zabrane istraživanja povijesnih istina.
Okrutno se kažnjavalo samo spominjanje Bleiburga i Križnoga puta. Možda i pola milijuna ubijenih nije se ni spominjalo niti brojilo. Ni danas ih se država ne usudi iskapati i pokapati.
Okrutno se kažnjavala svaka sumnja, čak i pitanja o opsegu i načinima ustaških zločina. Napisane su potpuno lažne knjige o kojima nije smjelo biti spora. Na temelju njih napisane su laži u školskim udžbenicima. Andrija Hebrang stariji bio je rusko-njemački-ustaški špijun, Stepinac suradnik zločina, u Jasenovcu je ubijeno 700.000 ljudi… Nije moguće ni u debeloj knjizi nabrojiti sve laži i sve teme laganja o hrvatskoj povijesti. Jer upravo su komunisti napisali debele knjige laži i – to je bila ta „povijesna istina“ kojoj se učilo nevinu hrvatsku djecu.
Onda se Hrvatska osamostalila, doživjela agresiju, pobjedu i obnovu i hrvatski povjesničari su dobili slobodu istraživanja; počeli su prikupljati dokumente i iznositi sasvim drukčije podatke. Podatke koji su pokazivali da smo živjeli u totalnoj laži.
Odličan primjer je masovni pomor Hrvata u Bleiburškom masakru: kad se o tome smjelo slobodno govoriti, komunisti su vikali da je to ustaška laž. A kad su otkopane strahote Kočevskoga roga i Hude jame, te su teme počeli izbjegavati a nalaze relativizirali. U velikoj su mjeri u tome i uspjeli jer su komunisti, u dva mandata na vlasti (Račan i Milanović), uspjeli obustaviti istraživanja i pokapanja, a povjesničari poput onih s „Okrugloga stola“ na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i dalje javnosti tumače lažnu hrvatsku povijest.
No sada se pojavljuju drukčiji podatci o ustaškim zločinima. Ustaške zločine nitko ne negira i NDH nitko ne rehabilitira, ali otkriva se da su komunistička pretjerivanja zaprepašćujuće velika, od 10 do 100 puta! Među komunistima nastaje velika panika! Otkrili su se i dokazani su njihovi zločini, a sada prijeti i da se dozna istina o lažima koje su stvorili o Hrvatima općenito preuveličavajući ustaške zločine.
Barem laži o ustaškim zločinima moraju obraniti, jer to je zadnje što imaju! A tu mogu upotrijebiti Židove! Reći će da je to negiranje Holokausta, za što postoji službeni engleski izraz „Holocaust denial“. Pa će možda Židovi obaviti posao zaštite njihovih laži.
Zato je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu izgovorena rečenica „sadržaj povijesti nije moderan jer se ne uči o Holokaustu“.
(…)
Narod.hr
PRINT
