Iako je Katolička crkva u Koruškoj, tj. biskupija smještena u austrijskom Klagenfurtu, odbila molbu Hrvatske biskupske konferencije za održavanjem mise na Bleiburgu, komemoracija se može održati kao i prethodnih godina. Naime, već više od pola stoljeća Počasni bleiburški vod (PBV) kupuje zemljišta na Bleiburškom (Lojbaškom) polju, na kojem se dogodilo masovno ubojstvo poraženih vojnih snaga i civila iz NDH te koje je postalo simbol stradanja Hrvata na kraju i poslije Drugog svjetskog rata. Tako da je mjesto komemoracije zapravo privatni posjed
Otkako je 1953. osnovan, Počasni bleiburški vod djeluje na čuvanju sjećanja o masovnom pogubljenju ratnih zarobljenika i civila nakon rušenja NDH.
Nakon što su godinama malobrojni u tišini komemorirali taj događaj 60-ih godina prošlog stoljeća PBV počinje raditi na komemorativnim aktivnostima.
Godine 1965. kupljeno prvih 1000 kvadrata
Naime, čelnici PBV-a su za potrebe knjige o bleiburškoj tragediji unajmili privatni zrakoplov kako bi iz zraka snimili Bleiburško polje. Tada im je prišao mještanin i pala je ponuda za kupnju tisuću kvadrata. Bilo je samo pitanje koga će nominalno upisati kao vlasnika zemljišta. Odluka je pala na Omera Vrapca, koji je preživio Bleiburg, te je između njega i Josefa Petratscha 11. listopada 1965. sklopljen kupoprodajni ugovor.
'Rekao sam: Meni prijeti velika opasnost. Za mene i moju familiju, moju djecu. Udba je prijetila meni, imam još prijeteća pisma u kojima je pisalo da se moram riješiti toga, da ne smijem uzimati. Ja sam rekao: Ja uzimam zemlju. Ako treba umrijeti, umrijet ću', kazao je u dokumentarnom filmu 'Čuvari bleiburške tragedije' Vrabac, preminuo 2017.
Nekoliko dana kasnije kupljeno je još tisuću četvornih metara od zemljišne zadruge.
Danas posjeduju 30 tisuća kvadrata
Do tada se komemoracija odvijala na obližnjem groblju Unter Loibach, a od 1967. glavna komemoracija održava se i na kupljenoj zemlji na Bleiburškom polju. Do hrvatskog osamostaljenja posjed se nije širio, a 2004. PBV kupuje 14.000 četvornih metara donacijom Vlade Republike Hrvatske.
Od 2006. do 2008. u nekoliko navrata kupuju još ukupno 14 tisuća kvadrata zemljišta, čime se ukupni posjed PBV-a na Bleiburškom polju zaokružio na 30 tisuća kvadrata.
Bombaški napad i atentat
Kako stoji na stranicama Počasnog bleiburškog voda, austrijske su vlasti pod pritiskom Beograda poduzimale sve moguće mjere opreza i pratile su sve aktivnosti hrvatskih emigranata na svome tlu, posebice one vezane uz komemoriranje bleiburških žrtava, ali ipak nisu prihvatile jugoslavenske zahtjeve za zabranu komemoracije. Osim prijetnji i ucjena, jugoslavenske su vlasti izvodile 'specijalne akcije' u režiji Udbe.
Prva takva akcija izvedena je za Majčin dan 1966. podmetanjem bombe u gostionici Staudegger kod Bleiburga, u kojoj je nakon komemoracije bio priređen ručak. Međutim, prometna nesreća u blizini Bleiburškog polja, zbog koje je kasnio i početak svete mise u crkvi na obližnjem groblju u Unter Loibachu, utjecala je i na Udbin plan. Bomba je eksplodirala u prostoriji u kojoj se očekivalo stotinjak ljudi s komemoracije, no prerano, jer su sudionici kasnili zbog prometne nesreće.
Slično kao i prošle godine, kada su austrijske vlasti zabranile upotrebu ustaških simbola, PBV je imao problema i 1963., kada su objelodanili službenu zastavu PBV-a. Netko je, tvrde, iz jugoslavenskog konzulata u Klagenfurtu anonimno prijavio da se na zastavi nalaze zabranjeni simboli. Policija je utvrdila kako je na zastavi hrvatski povijesni grb s prvim bijelim poljem.
Novi udarac uslijedio je 1975., kada je u Klagenfurtu izvršen atentat na Nikicu Martinovića, glavnog tajnika PBV-a, uoči 30. godišnjice bleiburške tragedije.
Spomen-obilježje koje se nalazi na samom Bleiburškom polju, a koje je tamo i danas, otkriveno je prilikom komemoracije za Majčin dan 10. svibnja 1987.
Hrvatski sabor pokrovitelj je komemoracije od 2004. godine, uz dvogodišnji prekid od 2013. do 2015., u vrijeme SDP-ove vlasti.
Tportl.hr
PRINT
