Većina medija je zatajila važne karakteristike seksualnog predatora profesora Roksandića s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U svojem profesionalnom radu intenzivno se bavio pravima srpske manjine i istraživanju povijesti Srba u Hrvatskoj. Publicirao je desetak raznih knjiga ili članaka o položaju Srba. Inače potječe iz jednog sela u okolici Gline i izjašnjavao se kao hrvatski građanin srpske nacionalnosti. Motivi zločina ne moraju biti vezani uz nečiju nacionalnost ali u nekim slučajevima bi to trebalo provjeriti.
Razlog za to je što Roksandić u knjigama ne govori o agresiji na Republiku Hrvatsku nego takve aktivnosti naziva građanskim neposluhom Srba. Dok nismo pročitali knjigu nismo znali da je Medvedgrad bio u srpskim rukama. Dio Dalmacije je također srpski, a i katolici u Dubrovniku su bili Srbi. Zvuči gotovo kao podloga za politiku prisvajanja pojedinih dijelova Hrvatske kada se poveže sa narednom tezom o samoodređenju. Uvaženi profesor Filozofskog fakulteta piše da je bilo neizbježno suočiti se sa samoodređnjem naroda. U članku prenosi Deklaraciju o suverenosti i autonomiji srpskog naroda proglašenu u Srbu 1990. U toj deklaraciji se između ostalog proglašavaju ništavnim sve odluke koje negiraju autonomnost srpskog naroda u Hrvatskoj.
Kako se u taj koncept uklapaju njegove aktivnosti seksualne konotacije? Nigdje u knjigama nema izričite osude agresije ili drugih zlodjela počinjenih tijekom napada. U mirnodopskim okolnostima njegove seksualne pretenzije bile su slične onome što su njegovi ruralni i manje obrazovani kolege koristili u primitivnijem obliku kao dio ponižavanja stanovništva u ratu. Prema provjerenim informacijama, ovakvih slučajeva sa studenticama je bilo na desetke a imamo i pouzdanu informaciju o njegovom drugom stanu u centru grada u koji ih je dovodio.
(…)
Ne moramo zamišljati kako bi mediji reagirali da se radilo o nekom konzervativnom profesoru. Već bi locirali i identificirali iz kojih desničarskih krugova je sve poticano. Danima bi slijedili napisi o zaostalim primitivcima. Sada odjednom potpuno prešućuju okolnosti koje bi trebalo detaljnije istražiti. Čekamo hoće li ismijavati ovakve visoke intelektualne kapacitete kojima manjine valjda unapređuju naše društvo.
Ovo nije jedini profesor srpske nacionalnosti kojeg se povezuje sa seksualnim napastovanjem. Puno je poznatiji slučaj profesora Pupovca s istog fakulteta kojeg su mediji također vrlo brzo potisnuli u zaborav. Sjećate li se kako je Pupovac zavodio jednu studenticu čiji partner to nije mogao podnijeti i napao ga limunom. Nije jasno zašto taj događaj nije transparentno i objektivno provjeren, odnosno ima li utemeljenja u njenoj prijavi i kako bi se trebalo odraziti na karijeru uglednog profesora? Postoje li i druge studentice koje je prof. Pupovac tražio konzultacije izvan službenih prostorija fakulteta? Sve studentice koje imaju neke podatke o takvim slučajevima mogu se slobodno javiti našoj redakciji uz zajamčenu diskreciju.
H.K./HRsvijet
PRINT
