-Puno bi mi lakše bilo da nisam išao i da sam prepustio štafetu nekom drugom. No računao sam: sad sam na toj poziciji i ja moram, ne gledajući što je meni ugodno ili svoj kratkoročni politički interes, napraviti najbolje i za Srbe u Hrvatskoj i za hrvatsko društvo u cjelini. A je li bilo nagovaranja? Pa bilo je puno razgovora. (…) Znao sam da, što god napravio, jedan dio ljudi će biti protiv toga, računao sam i da Srbi, pogotovo oni koji se nisu vratili, većinom neće to razumjeti, ali mi je bilo važno da objasnim javnosti zbog čega Srbi u Hrvatskoj ne mogu promatrati Oluju istim očima kao Hrvati i da se shvati i prizna i srpska žrtva. Jer činjenica je da smo mi ostali na jednoj trećini od broja prije rata. I da bi bilo dobro u cijelom tom procesu obilježavanja Oluje čuti i glas Srba u Hrvatskoj, kako mi Oluju doživljavamo i što smo mi proživjeli. Neka se ispoštuju i srpske žrtve koje su se dogodile u Oluji, jer dogodile su se. - Boris Milošević.
Da smo normalna država, bez izdajničkih političkih slugu, ljudi kao gospodin Milošević, koji osporavaju oslobađajuću akciju Oluja, a prešućuju sve zločine svojih sugrađana koje su počinili nad hrvatskim stanovništvom, nikada ne bi bio podpredsjednik Vlade u Hrvatskom saboru. Zašto netko od hrvatskih Srba koji su se borili protiv srpske okupacije nije podpredsjednik vlade, u saboru Republike Hrvatske, nego uvijek ljudi iz Pupovčevog SDSS koji je sudjelovao u agresiji i zločinima protiv hrvatskog naroda i države? Da li su saveznici pazili nakon Drugoga svjetskog rata da se ‘shvati i priznaju’ i njemačke žrtve? Sramotno što se događa u hrvatskoj politici nakon svih zločina koje su Srbi uz pomoć JNA počinili.
Narod.hr
PRINT
