Zapravo je baš ova kampanja protiv vrhunac povijesnog revizionizma! Pila naopako. Iz totalitarističkog paketa izdvajati komunističke zločine i diktaturu nije samo teški revizionizam u odnosu na sve važeće europske istine, nego i vrhunac cinizma.
Kampanja još nije na vrhuncu, ali uskoro će. Udari stižu iz nekoliko smjerova i očito su dobro koordinirani. Oporba, aktivisti, udruge, strani veleposlanici, ne ostavljaju prostora za dvojbu. Sve je usmjereno prema formalnoj zabrani ZDS i nekih drugih bremenitih simbola iz prošlosti.
No, ono što u tim zahtjevima bode oči i uši jest da traže zabrane nacističkih, fašističkih, četničkih i ustaških simbola, a da pritom u širokom luku kukavički drsko (da, te dvije riječi mogu zajedno!) zaobilaze ništa manje opterećene simbole – komunističkog režima, također odgovornog za zločine biblijskih proporcija.
Zašto baš sada? I to nakon što je Plenkovićevo povjerenstvo pokušalo u lijepi šareni paket zamotati taj dio bolne prošlosti i gurnuti ga u ladicu? Pa, posve je očito da je Plenkoviću vrpcu svezao svizac, jer novu priliku sad su namirisali i njegovi saveznici iz nužde.
Naravno, jasno je, takvu zabranu može provesti samo neka u kut stjerana nominalno desna vlada koja ovisi o lijevim koalicijskim partnerima, baš kao nedavno u Austriji. Scenarij se ponavlja. “Problemčić” je samo u tome što Austrija nije imala 45 godina diktature komunističke partije. Niti građanskog rata, za razliku od… Finske. Retoriku su ipak malo ublažili, kako se ne bi vladajuće i izravno optuživalo, ne govori se više toliko glasno o galopirajućoj ni o puzajućoj fašizaciji, pa niti o “weimarskoj” Hrvatskoj.
Članovi vladajuće koalicije ipak nešto opreznije poručuju da je u Lijepoj našoj “normalizirano stanje historijskog revizionizma negativnosti prema narodima koji su stradali kao žrtve u vrijeme NDH uspostavljene za vrijeme ustaškog pokreta”. No, zapravo je baš ova kampanja vrhunac povijesnog revizionizma! Pila naopako. Izdvajati komunističke zločine i diktaturu iz totalitarističkog paketa nije samo revizionizam u odnosu na sve važeće europske istine, nego i vrhunac cinizma.
(…)
Naravno, to je trenutak u kojem čuvari tekovina revolucije izvlače džokera iz rukava, odluku europskog suda prema kojem sveprisutna petokraka ne može biti generalno zabranjena. I ne može, pa što onda, to još uvijek ne znači da ne bi mogla biti kažnjiva kad se upotrebljava u kontekstu slavljenja nasilne revolucije i komunističke diktature. Kad god se maše zastavama te države. Kad god se javno žali što nakon rata nije pobijeno dovoljno narodnih neprijatelja. Tada petokraka postaje kažnjiva barem onako kao što se danas kažnjava uzvikivanje ZDS – kao prekršaj javnog reda i mira – onda i samo onda kad sud procijeni da je upotrijebljena u takvom kontekstu. I u takvoj sudskoj praksi, suprotno onome što govore zagovaratelji zabrane ZDS – nema ništa pogrešno.
Dakle, formalnopravno vrlo lako u izvedivo. Samo kad bi za to doista postojala politička volja i stvarna društvena potreba. Ali ne postoji takva potreba, osim u glavama glasne političke manjine! Fizički, politički, mentalni i duhovni nasljednici onih koji su 45 godina održavali atmosferu progona i straha i dalje s tog puta ne skreću. No, oni su zadnji koji bi imali pravo pozivati na nove zabrane i ograničavanje sloboda.
Sljedbenici narodnih tužitelja i doušnika koji su do zadnjeg dana bivše države odobravali zatvorske kazne i društvenu ekskomunikaciju za one koji su pjevali ne samo ustaške pjesme, nego i krvavom poviješću posve neopterećene budnice tipa “Marjane, Marjane” (u originalnoj verziji, ako takva postoji), oni nemaju moralno pravo danas tražiti kazneni progon protiv bilo koga. Pa čak ni kad prijestupnici pjevaju politički nekorektne pjesme, ako one ne sadrže izravni poziv na zločin.
(…)
Vecernji.hr
PRINT
