OTOČAC – Na današnji dan 1823. g. rođen je Ante Starčević, Otac domovine. Sav svoj život i um podredio je domovini, a slobodna, samostalna i nezavisna hrvatska država za njega je conditio sine qua non opstanka hrvatskog naroda.
Starčević je bio svestrano obrazovana osoba, a valja se prisjetiti samo nekih od njegovih misli, živih i danas, iako su prošle tolike godine čak i stoljeća.
Evo to je kazao, zapisao, objavio:
Mi Hrvati imamo dvije narodne mane iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakome vjerujemo bez da promišljamo i lako zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ja ne razumijem što hoće da kažu oni koji vele da kraljevina Hrvatska, kraljevina pet stoljeća prkosivši Istoku i Zapadu, ne može o sebi, neodvisna stajati. Ni jedan narod ne može bez drugih naroda opstati, pa i tako svako selo može kao neodvisna država biti.
Dok budemo imali domaćih izdajica, dotle ćemo imati tuđinskih gospodara.
Narod hrvatski ima starije spomenike u svome jeziku negoli ijedan njegov slavenski brat: hrvatski jezik proslaviše stotine pisaca u ono doba, kad zapadni narodi, danas najizobraženiji jedva da su znali Oče naš u svome jeziku izbrojiti.
Glavno sredstvo, upravo načelo zle politike stoji u tom, da se na najviše časti, u najviše vlasti postavljaju ljudi što je moguće hrđaviji i najnespsobniji.
Ja držim da je naš jezik već na početku kršćanstva bio znamenito občinjen, i da u ono doba, barem u ono pada i glagoljica. Da ne budu Hrvati u vrijeme kadno se krstiše imali svoja slova, ja ne znam zašto bi ih bili onda izmišljavali, a ne bi se bili služili latinskim slovima kojima se sva prosvijetljena Europa služi.
Uz samostalnost i neodvisnost naroda, u rješavanju domaćih i izvanjskih pitanja, može biti različnih mnijenja, stranaka; nu kad se radi o suverenstvu naroda, tu ne može biti nego branitelja i izdajica naroda.
Tko nije svoj, taj je svačiji, jer od njega ne stoji čiji će biti. Tko se i hotimice za sužnja izdaje, taj nema pravo tužiti se, što ide od ruke do ruke, što mijenja gospodare.
Ovo je samo mrvica Starčevićevih misli i stavova, aktualnih i dan danas. Rekli bismo i – proročanskih.
M.K.