OTOČAC – Zelena energija je postala u javnosti pravi hit. Njome se barata kao da je upravo u ovo vrijeme izmišljena, kao da do sada nije postojala, a postojala je otkada je svijeta i vijeka. Tek je moderni čovjek narušio, ili narušava, prirodnu ravnotežu velikim eksploatacijama fosilnih goriva. Zar loženje na drva nije zelena energija? Ma naravno da jest.
Da bi se navodno spasio Planet, razvijeni svijet se okreće toj zelenoj energiji. Govori se da to smanjuje emisije t. zv. stakleničkih plinova, osobito proizvodnju CO₂ (ili ugljičnog dioksida), koji nastaje u procesu izgaranja fosilnih goriva. Postavljamo jedno prosto pitanje, a što nastaje izgaranjem drveta? Zar kisik (O₂)? Ili se korištenjem gorenja drveta ta emisija značajno manja?
No bilo kako bilo, Hrvatska se mora ukrcati u projekt dobivanja energije iz drveta i biomase. Zasada smo na početku, tek 5,7 posto ukupne potrošnje je iz ovih izvora. Do sada se uglavnom koristi biomasa šumskog podrijetla, i to kao ogrjevno drvo, drvena sječka (navodno najisplativija) ili drveni peleti. Poljoprivredna biomasa je još u samom začetku. Od do sada eksploatirane biomase najviše se koristi za proizvodnju toplinske energije (grijanje u domaćinstvima i grijanje u industrijskim pogonima), dok se manjim dijelom koristi za proizvodnju električne energije.
Za sada su u Hrvatskoj instalirane četiri elektrane na biomasu, koje ukupno proizvode 7,69 megavata struje. Od ta četiri jedna elektrana je iz Ličko-senjske županije, to je Kogeneracijsko postrojenje na biomasu Lika Energo Eko iz Udbine, instalirane snage od 950 kilovata. To je i najmanja elektrana, ostale tri u Varaždinu, Strizivojni i Novskoj su nešto ili značajno veće.
No ne će sve stati na tome, Hrvatski operater tržišta energije (HROTE) potpisao je još 12 ugovora o otkupu struje s nositeljem projekta. Ukupna snaga ovih 12 proizvođača dosezala bi 24.93 megavata. Od njih 12, jedna nova elektrana bi bila u Ličko-senjskoj županiji, a to je Kogeneracijsko energetsko postrojenje na biomasu Bilopolje iz Bilopolja, instaliranje snage 1.000 kilovata. Ostalih 11 raspoređeno je mahom u ravničarskom i gorskom dijelu Hrvatske, po dva su iz Vukovarsko-srijemske, po dva iz Karlovačke, po dva iz Primorsko-goranske, zatim iz Brodsko-posavske, Zagrebačke, Vukovarsko-srijemske, Požeško-slavonske i Osječko-baranjske županije. Sva ova postrojenja bi trebala biti izgrađena u naredne tri godine.
No, koliko god to izgledalo čudno, drvnog otpada za biomasu nema dovoljno. Bilo je još zainteresiranih investitora za gradnju centrala, no Hrvatske šume se nisu mogle obvezati da će biti u mogućnosti isporučiti traženu količinu biomase. Stoga se počelo promišljati kako proizvesti biomasu brzorastućim drvećem. Navodno je rješenje nađeno u biljci podrijetlom iz Azije, koja se naziva paulovnija. Ta paulovnija raste neusporedivo brže od bilo kojega drugog drveta na svijetu. Već nakon osam do deset godina od sadnje paulovnija je spremna za sječu. Ima kvalitetno drvo koje se koristi u drvnoj industriji, u građevinarstvu i u brodogradnji. Drvo joj na svjetskom tržištu ima dobru cijenu pa se prodaje skuplje od hrasta ili bukve. Osim toga ova biljka apsorbira neizmjerno veću količinu ugljičnog dioksida od drugih vrsta, čak i do 10 puta više, što djeluje povoljno na smanjenje količine ugljičnog dioksida u atmosferi. Neki već na osnovi paulovnije trguju zelenim certifikatima. U Slavoniji, u okolini Osijeka su već zasađene prve površine paulovnije, koje će biti iskorištene u proizvodnji biomase.
Paulovnija vjerojatno ne će biti sađena u Ličko-senjskoj županiji, za to nema ni uvjeta. Naime, ova kultura ne podnosi ekstremno niske temperature, premda su proizvedeni hibridi koji podnose temperature do – 20 ˚C.
M. Kranjčević
PRINT
