OTOČAC – Nekako to prođe nezapaženo, ljudi se ne prisjete, a baš na današnji dan vodila se 1493. Krbavska bitka. Hrvatska vojska, predvođena banom Emerikom (Mirkom) Derenčinom doživjela je strašni poraz. Ta bitka označava i početak stogodišnjega hrvatsko-turskog rata.
Što se dogodilo? Zašto su Hrvati doživjeli takav poraz? Jakub-paša je te jeseni provalio u hrvatske i štajerske zemlje, opustošivši Celje i Ptuj. U povratku su Osmanlije opustošili Hrvatsko zagorje i utvrđeni grad Modruš, sjedište biskupije. Sobom su nosili mnogo plijena i vodili mnoštvo zarobljenih kršćanskih duša – roblja. Udružene hrvatske snage predvođene banom Derenčinom iz svih hrvatskih plemićkih obitelji Frankopana, Gusića, Berislavića, Šubića, jajačkog bana Vlatkovića, sina hercega Kosače i drugi dočekali su tursku vojsku kod Krbavskog polja podno Udbine. Viteški. I dok su banu Derenčinu predlagali da osmanlijsku vojsku na povratku u Bosnu dočekaju i napadnu u klancima, on je ustrajavao na časti i viteškoj borbi na otvorenu polju. Ono što nije učinila hrvatska vojska, učinila je osmanska. Bitka je počela izjutra oko 9 uri. Osmanlijska vojska, premda malobrojnija od hrvatske, je uspjela namamiti hrvatsku u povoljnije prirodno okruženje, jednim dijelom je zaobići i okružiti i daljnji ishod bitke je povijesti poznat. Ban Derenčin je zarobljen, cvijet hrvatskoga plemstva je izginuo, bio je to poraz nad porazima. Baš zbog viteštva i časti.
Nakon Krbavske bitke, u Hrvatskoj više ništa nije ostalo isto, Hrvatska se našla za nekoliko sljedećih vjekova u izuzetno nepovoljnoj političkoj i vojnoj situaciji.
M. Kranjčević
Slika: Vladimir Prica
PRINT
