OTOČAC – U našemu dragom hrvatskom jeziku ima svakojakih „krasota“. One se javljaju tu i tamo, ponajprije onako, usput, posve neozbiljno, a onda čestom uporabom i kopiranjem, te „krasote“ poprime „pravo javnosti“. Jedna od tih besjeda koja se vucara kroz govorni i pisani jezik, recimo da je još uvijek u domeni slenga, je i glagol „upratiti“. Postavlja se pitanje postoji li taj glagol u hrvatskomu jeziku ili je izmišljen bez nekoga velikog razloga.
Ako se malo pogleda po rječnicima hrvatskoga jezika, temeljni oblik glagola je „pratiti“, a uz to se javljaju i glagoli „popratiti“ i „ispratiti“. Drugih inačica u rječnicima nema, „upratiti“ pogotovo.
Da se vratimo na glagol „upratiti“, što to znači? Koje značenje taj glagol treba imati? Ako se malo pregledaju društvene mreže, tada se može naići na takve rečenične konstrukcije gdje je teško razabrati što bi to trebalo značiti. Na primjer: nisam upratio sebe; možemo li upratiti novac?; nisi upratio dobro kalendar, da ne nabrajamo dalje. U nekim slučajevima se može nazrijeti tobožnje značenje toga glagola, poput: nisam ti upratio ime – nisam ti zapamtio ime; nisam upratio reklamu – nisam zamijetio ili pogledao reklamu; ne mogu upratiti priču – ne mogu slijediti sadržaj priče; nisam sve upratio – nisam sve zamijetio ili primijetio, itd. Osobito je taj glagol u uporabi kada su u pitanju sadržaji na društvenima mrežama pa se često piše: uprati me na postu, na fejsu i sl. A to bi trebalo valjda značiti da taj post ili fejs, što li već, treba popratiti nekom svojom aktivnošću, odnosno proslijediti ga drugima, vjerojatno.
Kada se razgrne sva ta nepotrebna pljeva oko izmišljenoga glagola „upratiti“, onda se stvar svodi na nekoliko krasnih sinonima koji jasno određuju sadržaj, a to su; pronaći, pratiti, locirati, zamijetiti, primijetiti, slijediti, pogledati, vjerojatno bi se dao još koji lijepi primjer pronaći.
M.K.
PRINT
