LOPAR – Povodom Dana neovisnosti Republike Hrvatske, Udruga veterana Domovinskog rata Lopar, s otoka Raba, jučer je u dvorani DVD–a u Loparu organizirala predstavljanje knjige Ruže Orešković „I glasom se branio Otočac“. Knjigu je predstavila Josipa Jegović Baklaić, zatim Milan Kranjčević kao urednik knjige i predsjednik katedre Čakavskog sabora pokrajine Gacke, koja je knjigu i tiskala, te na kraju sama autorica. A najzaslužnija osoba koja je sve potakla i organizirala je Ivan Pičuljan, predsjednik Udruge, naravno uz podršku vodećih ljudi Udruge.
Bilo je iznenađujuće i ugodno predstaviti autoričinu knjigu pred prepunom dvoranom DVD-a Lopar. Gotovo pa da se tražila stolica više. Publika je uglavnom bila braniteljska, moglo se odmah zamijetiti da je Udruga veterana Domovinskog rata u Loparu izuzetno organizirana, jedinstvena, koja na primjeren način proslavlja državne blagdane, ali i datume važne za svoju postrojbu u kojoj su sudjelovali u Domovinskom ratu. Otočac i regija Gacka im je jako poznata, mnogo vremena su proveli po ratištima, od Brloga, Drenova Klanca, Ramljana, Lisine, zatim na području Perušića, svagdje ih je bilo. Kod ove Udruge, dade se naslutiti, politika nema veliku moć, loparski veterani nisu razmrvljeni u niz malih braniteljskih udruga, odatle i njihova snaga.
Vezanost Loparana za Otočac je i dalje dosta snažna. Ona je svakako nastala u vrijeme njihova boravka u ratu, tome su svakako pridonosile i vijesti autorice Orešković objavljene na Hrvatskom radiju, Studio Zagreb, dakle na nacionalnoj razini. Jer dok se Ruža javljala i započinjala „Iz Otočca Ruža Orešković…“ bio je to znak da se Otočac i dalje uspješno brani i da nije pao. A ne manju važnu ulogu u njihovim životima i životima njihovih obitelji imao je i Hrvatski radio Otočac, koji se i danas veoma sluša na cijelom otoku Rabu, naravno i u Loparu.
Nakon završenog predstavljanja knjige bilo je upita iz publike o ovomu ili onomu mjestu u regiji Gackoj, je li sve obnovljeno, kako se živi, pa sve do pitanja „poznajete li tog i tog čovjeka, kako on, je li živ“, dakle sve na onoj toploj ljudskoj razini. No, ova Udruga je dosta često na području Gacke, svake godine jedan dio veterana organizirano dolazi za Oluju, ili druge važne obljetnice, polaže vijence i pali svijeće na spomenicima poginulim braniteljima, naravno i druži se s domaćim udrugama proizišlim iz Domovinskog rata.
U jednom trenutku nakon završetka predstavljanja knjige spontano se organizirala grupica loparskih branitelja i, da bi počastila autoricu i predstavljače knjige „I glasom se branio Otočac“, zapjevala. Najprije po svoju loparsku, a mora se priznati da taj način pjevanja veoma, veoma sliči tradicijskoj muškoj pjesmi u Gackoj, Lici i Krbavi, da bi na kraju zapjevali i pjesme ovoga kraja, ali uz neke dodane i nove stihove, vezane za rat i obranu Domovine. Bilo je dojmljivo poslušati te pristojno usklađene glasove. Kad smo ih priupitali jesu li oni klapa, odgovor je bio niječan, eto, u tom času su odlučili, složili glasove i zapjevali. Naravno da su otočki gosti time bili počašćeni, ali su počašćeni i tjelesnom hranom koju je ova Udruga priredila za sve koji su bili na predstavljanju knjige. Ugodno druženje i čavrljanje na mjesnim govorima Lopara i Gacke, čakavštini u oba slučaja, ponešto različitoj, ali posve razumljivoj, dodalo je još jednu notu prisnosti, one spontane i neusiljene prisnosti koja pušta duboko korijenje međusobna poštovanja i uvažavanja.
J. Jergović Baklaić
PRINT
