U Gospiću je u katedrali 23. 5. slavljena sv. misa u povodu Dana LSŽ. Biskup Zdenko je održao sjajnu propovijed, u kojoj je na fin način riječima 'Oca Domovine' održao snažnu lekciju svima koji se smatraju 'vođama naroda'.
U današnjem misnom slavlju molimo posebno za našu Županiju koja slavi svoj dan, a to je rođendan oca domovine dr. Ante Starčevića, sina našeg podneblja.
Ponosni smo da je jedan takav velikan našega naroda rođen na ovoj našoj ličkoj grudi, da je sazdan od ove naše zemlje. Zahvaljujemo Bogu da smo imali jednog takvog čovjeka.
Ali, on nama nije danas samo lik s kojim se ponosimo, nego prije svega lik na kojemu se nadahnjujemo kada je u pitanju naša ljubav i naša zauzetost za izgradnju naše slobodne i neovisne domovine o kojoj je on samo sanjao.
Živio je u teškim vremenima povijesti našega naroda. Zauzimao se maksimalno za narodnu slobodu i neovisnost, ali u tim kompleksnim političkim okolnostima nije bilo nimalo lako naći pravi put. Trebalo je igrati različite političke igre između većih sila od kojih smo kao narod bili posve uvjetovani.
U takvim okolnostima, traženje puta slobode često je bilo i lutanje, često se slijedilo tragove koji nisu vodili pravome cilju. I dr. Starčević je često plivao u tim neizvjesnostima. Međutim, ono najbitnije jest to da je iskreno tražio samo dobro naroda, ne svoje osobno. Da je tražio svoje osobne interese mogao se vrlo dobro snaći i imati miran i komotan život. No, on je sve poduzeo da narod učini svjesnim vrijednostima slobode i neovisnosti, i da se isplati podnijeti sve žrtve za te ideale.
Tako se i obraća narodu govoreći: „Najstrašnije su vam riječi da ćete mene slijediti. To ne! Ako trebate goniča tražite ga sebi negdje drugdje. Ja niti koga vodim niti gonim. Ovo je baš glavna nesreća Hrvata, da se drže ljudi, a ne načela i programa. Zato je ovaj narod tako često izdan i prevaren, i vazda mu stvari drugačije ispadaju nego li je on očekivao ... Mi ćemo jedan za drugim u zemlju, a program i narod trebaju živjeti. Ja ne držim ni izdaleka do svojih nazora koliko vi, nego razmišljam kako mogu i kažem iskreno kako znam. Tako trebamo svi raditi. Kada se mišljenja obrežu i izbistre: držimo se onoga koje je najbolje, i najpogodnije za sav narod. Tako ću biti ja s vama i vi sa mnom: svi ćemo biti jedno za dobro domovine“.
On ne traži da se njega slijedi nego ideale. Do ideala se dolazi zajedničkim razmišljanjem i vrednovanjem. On će ustvrditi da mi kao narod imamo dvije mane koje su izvor svih naših nesreća, a jedna od tih je:
„Mi svakom vjerujemo bez da promišljamo.“ Ovdje on ne sugerira da imamo nepovjerenje jedni prema drugima, nego da ne vjerujemo naslijepo. On želi da se kroz argumentiranu diskusiju iskristaliziraju najbolja rješenja za sav narod. Ovo je itekako mudro, jer ovo zahtjeva od svih da razmišljaju i traže, a ne samo da slušaju i slijede. Kada bi bilo više dijaloga, gdje u prvom planu nisu osobni, nego narodni interesi, napredak ne bi mogao izostati.
Kod Starčevića stalno odzvanja ono što je, kako veli, „najbolje i najpogodnije za sav narod“. Tu je i njegov veliki vapaj, uvijek aktualan, a danas posebno: „biti svi jedno za dobro domovine“.
Na drugom mjestu veli da je „svaki sin domovine dužan služiti svome narodu i primiti svako mjesto koje odgovara njegovim sposobnostima, i na kojem može domovini kakvo dobro iskazati“. Naglasak je na „primiti ono što odgovara sposobnostima“, a ne podobnostima, a cilj je uvijek opće dobro.
Ovo su pravi ideali. Kako bi bilo dobro da svi imamo u srcu ovakve ideale! Napredak bi sigurno bio veći, a solidarnosti ne bi uzmanjkalo.
Neka ove želje oca Domovine, sina naše Like, zažive i zasjaju najjače u našoj, odnosno, njegovoj Županiji, i bace svoj bljesak na cijelu Domovinu, da budemo više „svi jedno za dobro Domovine“.
Neka nam dragi Bog svima u tome pomogne, a napose onima koji su najodgovorniji za Županiju, njezin napredak i njezino blagostanje.
Preuzeto: Župa Kompolje
A.K.
PRINT
