U utorak je Župa sv. Marije Magdalene-Oštrc, u mjestu Sošice kod jame Jazovka, organizirala je svečano euharistijsko slavlje za sve žrtve koje su bačene u jamu Jazovka. Svečano euharistijsko slavlje započelo je u 11 sati, a predslavio ga je varaždinski biskup mons. Bože Radoš u zajedništvu s rimokatoličkim i grkokatoličkim biskupima i svećenicima. Prije mise, u 10:30, bila je održana procesija od centra Sošica do jame Jazovka.
Prije samog misnog slavlja, župnik žumberačkih župa Krašić, sv. Magdalena i Oštrc, Ivan Vučak rekao je da su iz jame Jazovke, na području Žumberka od 13. do 17 srpnja 2020. u organizaciji Ministarstva hrvatskih branitelja, i uz stručnu pomoć Ivone Paltrenieri izvučeni ostaci 814 žrtava. Tome su prethodile zahtjevne terenske aktivnosti, speleološka istraživanja i ekshumacija posmrtnih ostataka.
Podsjetivši na broj od 76 godina od stravičnog zločina, biskup Radoš primijetio je šaputanje šume o mračnim ljudskim tajnama rekavši da šuma čuva zadnje jauke ljudi koji su nasilno završili svoj ljudski hod. “Prošlo je 76 godina od strašnoga događaja križnoga puta i likvidacije u ovoj šumi. Ova šuma šumeći šapuće o mračnim ljudskim tajnama. Čuva zadnje jauke ljudi koji su ovdje nasilno završili svoj ljudski hod, svoje putovanje. Posebno u ove dane lipnja čuva jeku jauka i odjek praska pušaka koji siju smrt. Naš je narod nazvao ovaj put od Bleiburga do svih ovih stranputica gdje su ubijani – križni put. Imenom koje simbolizira najveću patnju čovjeka – Kristov križni put. To je put našega učitelja Krista Gospodina.
Draga braćo i sestre, prije 76 godina ovo mjesto je postalo svjedokom zločina. Što je dublja šuma, što je dublja jama, vjerujem da je bila misao – to će se manje znati, zauvijek će zašutjeti. Ali, onaj koji je stvoren da s Bogom razgovara, i kad umre ima glas, ima glas koji mu Bog daje. Ne dopušta da zašuti jer njegovo je djelo. Bog ne želi da njegova slika bude uništena, da mu se izbriše sa zemlje svaki trag. On je onaj koji čuva spomen na svakoga. Lijepo nam kaže Job: O kad bi se moje riječi zapisale u nešto tvrdo, da ostane, u kamen kad bi se urezale. Ali, još dublje se urezuju u dušu onoga iz koga je potekao naš život.
On želi ponovno govoriti nama. Želi nam govoriti o jamama. O jamama grijeha. Želi nam progovoriti da čovjek kada ubaci u jamu drugi život, tada jama postaje njegov život. Ne može glas Božji u njemu zašutjeti. Savjest stalno govori. Pa i onda kada se osjeti sigurnim, da je zaboravljeno, Bog progovara tiho ali moćno: oni koji baciše druge u jamu sami u sebi imaju jamu, sami u nju padaju, padaju u svoj grijeh, padaju u svoju smrt. Ne može jama izići iz njih. Draga braćo i sestre, pa mi želimo prije svega da svaka jama iziđe iz naše duše, da jamu Bog pročisti svojim hodom, svojim pogledom, svojim govorom. Da se i naše jame stope s njegovim grobom, s njegovom jamom, da iz naših jama progovori život. Mi želimo da iz ovih jama progovori život!
Danas dok stojimo nad jamama u koje su bačena naša braća i sestre pitamo se: Gospodine što trebamo ovdje činiti? Što trebamo ovdje reći? Što trebamo zabilježiti u svoju dušu i ponijeti s ovoga mjesta? Prije svega Gospodin nam želi kazati da s ovoga mjesta nemira „ponesite mir koji samo Bog može dati”. Onaj mir koji Bog daje svakom čovjeku. Pa i onda kada smo prošli dolinom smrti, kada smo ušli u grob, u grobnice, u jame, Gospodin je sa mnom, naš pastir, on nas i tada voli. Naš pogled, horizonte, širi prema svakom čovjeku i govori – stavite moje oko, mojim okom gledajte, stavite dioptriju Kristova križa i razumjet ćete križni put vašega naroda. Križni put će biti križni put spasenja, života i radosti.
Prenijevši pozdrave muftije Islamske zajednice Aziza Hasanovića, imam Muhić rekao je da je Islamska zajednica u Hrvatskoj nikada ne dvoji kada je riječ o ovom spomen činu te se spomenuo i hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.
IKA
PRINT
